Stvaralaštvo Johana Baptista Kramera

Kompozicije Johana Baptista Kramera i Karla Marije Vebera

Kramerova poslednja sonata za klavir, opus 74 u Ef-duru, objavljena je 1827. godine. Za razliku od sonate koju je još 1812. godine sam Kramer naslovio kao Poslednja, sa namerom da to bude njegova završna reč u ovom žanru, Sonata u Ef-duru posvećena Kramerovom savremeniku, londonskom kompozitoru i orguljašu Tomasu Atvudu, predstavlja nepretenciozno trostavačno delo, jasne i sažete forme. Iz istog stvaralačkog perioda potiče još jedno Kramerovo delo za klavir - Introdukcija i engleska arija opus 64. Izuzev određenih pedagoških dela i minijatura, Kramer je od kraja dvadesetih godina 19. veka prestao da komponuje, a 1835. upriličio je svečani koncert kojim se zvanično povukao iz javnog života. Narednih deset godina iskoristio je da poseti Minhen, Beč, a pre svega Pariz, ne bi li se u svojim sedamdesetim godinama vratio u London, gde će ostati sve do smrti, 1858. godine.

Kramerovog savremenika, petnaest godina mlađeg nemačkog kompozitora Karla Mariju Vebera, danas pre svega poznajemo kao autora opera. Veberova karijera, kao i njegovo obrazovanje, bili su, međutim, inicijalno usko vezani za klavir i poziv pijaniste-virtuoza, kojim je po prvi put zavredio čuvenje među ljubiteljima muzike širom Evrope. Njegove sonate za klavir, iako pisane za salon, odnosno kućno muziciranje, zahtevaju odlično vladanje pijanističkom tehnikom, a posebno su idiosinkratični zahtevi za brzim pokretima ruke, akordima širokog sloga u levoj ruci, kao i za kombinovanjem različitih artikulacija u levoj i desnoj ruci. Poslednja, četvrta Veberova Sonatu za klavir opus 70 u e-molu, objavljena je u Berlinu, 1822. godine. Ovim četvorostavačnim delom dominira prvi stav, u tempu moderato, te smenjivanje dramatskih i meditativnih segmenata, dok virtuozitet briljantnog stila najneposrednije dolazi do izražaja u menuetu na mestu drugog i u finalnom stavu prestissimo. Veberovo rano delo za klavir, Tema sa varijacijama u Ef-duru opus 9, iz 1808. godine, takođe ilustruje tendenciju ovog kompozitora za proširivanjem sonornosti instrumenta. 

Autor Srđan Atanasovski
Urednica Sanja Kunjadić



Коментари

Istina
Зашто морамо да славимо Осми март
Re: Ministarka zdravlja????
Акушерско насиље – чије је ћутање неопростиво
Мајка
Акушерско насиље – чије је ћутање неопростиво
Rad s ljudima
Акушерско насиље – чије је ћутање неопростиво
'Ako smo pali, bili smo padu skloni.'
Акушерско насиље – чије је ћутање неопростиво