Opera – Đoakino Rosini: Mojsije u Egiptu

Snimak opere „Mojsije u Egiptu” Đoakina Rosinija, zabeležen na predstavi održanoj 15. marta 2018. godine u Teatru San Karlo u Napulju, koji smo dobili zahvaljujući razmeni arhivskog materijala članica Euroradija.

Glavne uloge tumače: bas Aleks Espozito kao Faraon, sopran Kristin Rajs kao faraonova supruga Amaltea, tenor Enea Skala kao Oziris, sopran Karmela Remiđo kao Elča, tenor Alasder Kent kao sveštenik Mambre, bas Đorđo Đuzepini kao Mojsije, tenor Marko Čaponi kao Aron, mecosopran Luča Čirilo kao Amenofis, odnosno Mojsijeva sestra, Mirjam. Horom i orkestrom Teatra San Karlo diriguje Stefano Montanari.

Ovo Rosinijevo delo sa podnaslovom tragično-sakralna radnja napisano je na libreto Andree Leona Totola, kao biblijska drama koja može da se uprizori za vreme Velikog posta. Premijerno je izvedena 5. marta 1818. godine upravo u Teatru San Karlo u Napulju. Sam siže spaja starozavetnu tematiku sa ljubavnom pričom preuzetom iz drame Oziris Frančeska Ringierija iz 1760. godine. Kao i Aida i Radames u Verdijevoj Aidi, Rosinijeva junakinja, mlada jevrejska devojka Elča i faraonov sin Oziris se zaljubljuju uprkos sukobu između njihovih naroda. U svojoj prvoj, originalnoj verziji ovo je jedna od najsvežijih i dramski najefikasnijih Rosinijevih opera serija, koju muzikolozi ocenjuju kao uspešniju od francuske verzije iz 1827. godine predstavljene u Pariskoj operi pod naslovom Mojsije i faraon.

Najzanimljiviji je drugi čin u kojem se dešava dramski vrhunac radnje. Egipatski faraon stavlja Mojsija u okove, a svog sina Ozirisa proglašava za suvladara i naređuje mu da presudi jevrejskom vođi. Njegova voljena Elča, inače pripadnica jevrejskog naroda, pred svima otkriva svoj odnos sa Ozirisom i moli ga, u nežnoj ariji, da poštedi Mojsija. Ali mladi princ ne uspeva da u svom srcu pronađe sažaljenje, već brzopleto osuđuje Mojsija na smrt, da bi odmah potom pao pokošen udarom munje. Posle ovog efektnog i neočekivanog dramskog preokreta, čućemo Faraonovu tužbalicu zbog smrti sina, dok ga orkestar prati izlomljenim picikatom, što neke muzikologe podseća na kasnija Berliozova rešenja. Elča, pak, počinje da gubi razum, nalik nekoj budućoj Lučiji od Lamermura. Ovim stranicama Rosini pokazuje izuzetnu smelost i dalekovidost u pogledu dramskog potencijala italijanske romantičarske opere.

Urednica Ksenija Stevanović

Коментари

Istina
Зашто морамо да славимо Осми март
Re: Ministarka zdravlja????
Акушерско насиље – чије је ћутање неопростиво
Мајка
Акушерско насиље – чије је ћутање неопростиво
Rad s ljudima
Акушерско насиље – чије је ћутање неопростиво
'Ako smo pali, bili smo padu skloni.'
Акушерско насиље – чије је ћутање неопростиво