Betoven i javni koncert

U trećoj emisiji ciklusa u kojem opus Ludviga van Betovena sagledavamo u kontekstu kulture javnog koncerta njegovog doba slušaćete dela ovog autora i Jozefa Leopolda Ajblera.

Dok je početkom 19. veka građena kultura i simfonijskog koncerta i javnog izvođenja instrumentalnih žanrova, izvedbe vokalno-instrumetnalnih dela, pre svega oratorijuma, imale su daleko dužu tradiciju. Prekoračujući uske okvire bogosluženja, oratorijumi sakralne tematike izvođeni su van bogomolja kroz čitav 18. vek i činili su okosnicu serija javnih koncerata u gradovima poput Pariza, Hamburga, i drugih. U Beču je 1771. godine osnovano Društvo muzičara koje je priređivalo dobrotvorne javne koncerte za svoje članove. Niz oratorijuma bečkih kompozitora – uključujući Johana Adolfa Hasea, Jozefa Hajdna, Karla Ditersa Ditersdorfa, Volfganga Amadeusa Mocarta i Antonija Kartelijerija – nastali su po porudžbinama bečkog Društva muzičara, a na koncertima su izvođeni i Hendlovi i Hajdnovi londonski oratorijumi. Među kompozitorima koji su svoj rad vezali za ime društva značajno mesto zauzima Jozef Leopold Ajbler, koji je od 1801. gradio svoju karijeru na habzburškom dvoru, došavši 1824. godine i do mesta glavnog carskog kapelmajstora. Ajblerov opus magnum predstavlja oratorijum Četiri poslednje stvari, premijerno izveden 1810. godine u bečkom Burgteatru, u organizaciji Društva muzičara. Novozavetni libreto koji obrađuje temu apokalipse, odnosno kraja sveta, prateći motive poslednje knjige Otkrovenja, napisao je Jozef Zonlajter. U ovom opsežnom trodelnom oratorijumu može se primetiti uticaj novih tendencija u italijanskoj operi. Orkestarske numere su izrazito razrađene, uz upečatljivu upotrebu limenih duvačkih instrumenata, među kojima iznenađuje prisustvo čak četiri trube. Pored toga, dramski akcenat pomeren je sa arija na ekstenzivne, slobodno koncipirane i bogato instrumentirane rečitative.

Jedno od najčešće izvođenih dela na javnim koncertima za Betovenovog života bio je oratorijum Hrist na maslinovoj gori. Premijerno je izvedeno u Beču u Teatru an der Vin 1803. godine, a odlomci su redovno bili na repertoaru londonskog Filharmonijskog društva, dok je 1817. godine zabeleženo i na repertoaru bečkog Društva muzičara. Betoven u svom jedinom oratorijumu, komponovanom na libreto Franca Ksavera Hubera, stavlja akcenat na ljudski portret Isusa i slika njegov emotivni nemir u Gestimanskom vrtu pre raspeća.

Autor Srđan Atanasovski
Urednica Sanja Kunjadić

Коментари

Istina
Зашто морамо да славимо Осми март
Re: Ministarka zdravlja????
Акушерско насиље – чије је ћутање неопростиво
Мајка
Акушерско насиље – чије је ћутање неопростиво
Rad s ljudima
Акушерско насиље – чије је ћутање неопростиво
'Ako smo pali, bili smo padu skloni.'
Акушерско насиље – чије је ћутање неопростиво