Читај ми!

Studije i ogledi

Patriša Ovens: Spasavanje golog života

Uticajni italijanski filozof Đorđo Agamben ističe „figuru izbeglice” kao ključnu figuru simboličke reprezentacije savremene društvene i političke realnosti. Šta je to tako posebno u „figuri izbeglice” i zašto Agamben polazi upravo od nje, pita se Patriša Ovens u članku „Spasavanje ’golog života’: protiv Agambenovog shvatanja izbeglica”, u kojem kritički procenjuje Agambenove tvrdnje o značaju izbeglica za međunarodnu političku misao.

Autorka navodi četiri ključna razloga za Agambenov izbor. Kao prvo, jedna jedina „figura izbeglice” dublje od drugih kategorija razotkriva fikciju nacionalnog suvereniteta i svih pratećih pravnih i političkih kategorija; drugo, izbeglica se može predstaviti kao „paradigmatično mesto” i žrtva savremenih tehnika „upravljaštva” (gouvernementalité), u Fukoovom smislu, tj. organizovanih praksi koje se koriste za proizvodnju i brigu o ili dominaciju nad individualnim subjektima; treće, i najoriginalnije, Agamben tvrdi da se izbeglice mogu posmatrati kao temeljni biopolitički subjekti koji se mogu nadzirati i kojima se može upravljati u permanentnom „vanrednom stanju”, izvan uobičajenog pravnog okvira, u izbegličkim logorima, gde su ljudska bića, poput životinja, svedena na „goli život” bez političke slobode; konačno, Agamben sugeriše da se potpunim razumevanjem značaja izbeglica možemo suočiti s novim modelima političke pripadnosti, kao i sa granicama i mogućnostima političke zajednice u budućnosti, kada će izbeglice ostati „možda jedina zamisliva figura”. 

Patriša Ovens smatra da Agambenova „figura izbeglice” nije dovoljno dobra i da ova konstrukcija odlazi predaleko pri svođenju izbeglica na nivo „golog života”. Nasuprot Agambenu, ona sledi shvatanja Hane Arent i tvrdi da je opisana „apstraktna ogoljenost” ljudskih bića politički irelevantna, ukazujući na ključni značaj sposobnosti da se kreira javni domen koji bi se zasnivao na istinskoj razlici između prirode i političke veštine, između ljudskog života i političkog sveta. Ovu tezu autorka ilustruje pozivajući se na primer ozloglašenog slučaja iz australijskog logora Vumera, gde je početkom 2002. godine preko šezdeset izbeglica zašilo svoja usta u znak protesta protiv proizvoljnog i produženog zadržavanja u logoru.

Tekst Patriše Ovens, preuzet iz četvrtog broja časopisa International Relations za 2009. godinu, prevela je s engleskog Ivana Vujanović.

Spikerska interpretacija teksta: Dušica Mijatović
Urednik: Predrag Šarčević



Коментари

Istina
Зашто морамо да славимо Осми март
Re: Ministarka zdravlja????
Акушерско насиље – чије је ћутање неопростиво
Мајка
Акушерско насиље – чије је ћутање неопростиво
Rad s ljudima
Акушерско насиље – чије је ћутање неопростиво
'Ako smo pali, bili smo padu skloni.'
Акушерско насиље – чије је ћутање неопростиво