Stvaralaštvo Fridriha Vita

U prvoj emisiji ciklusa posvećenog 250. godišnjici rođenja nemačkog kompozitora Fridriha Vita, slušaćete njegove i kompozicije E. T. A. Hofmana

Rođen 8. novembra 1770. godine, u Niderštetenu nadomak Virtemberga, Fridrih Vit je od 1789. do 1796. godine bio violončelista u orkestru kneza Etingen-Valerštajna i imao je mogućnosti da putuje širom Evrope. Zadobivši pažnju princa-biskupa od Vircburga svojim ostvarenjima u žanru oratorijuma, Vit je najveći deo svoje karijere proveo u ovom nemačkom gradu - od 1802. do 1824. godine, radeći kao dvorski i operski kapelmajstor.

Centralno mesto u opusu Fridriha Vita zauzima simfonija: napisao je najmanje dvadset tri simfonijska ostvarenja, od kojih je devet objavio u prestižnoj izdavačkoj kući Andre u Ofenbahu, u periodu od 1803. do 1818. godine. Slušaćete dve Vitove sifmonije i to: Devetu simfoniju u de-molu i Tursku simfoniju broj 6 u a-molu, iz 1810. godine.

Vitovo simfonijsko stvaralaštvo nije ostalo neprimećeno od strane tadašnje muzičke kritike. Vodeći muzički pisac i kritičar početka 19. veka, Ernst Teodor Amadeus Hofman, autor je prikaza dveju Vitovih simfonija, koji je objavljen u čuvenim lajpciškim muzičkim novinama Allgemeine musikalische Zeitung. U jednoj od svojih prvih muzičkih kritika, Hofman je izneo pozitivan sud o Vitovom opusu, primećujući da mu je u žanru simfonije uzor Jozef Hajdn, te zaključio da u rukama kompozitora poput Vita simfonija postaje prestižni muzički žanr, svojevrsni pandan operi u sferi instrumentalne muzike. Sam Hofman pre svega je bio aktivan u sferi opere, gde je ponudio svojevrsnu sintezu Glukovog nasleđa i francuske revolucionarne opere komik, proširujući ulogu orkestra.

Autor Srđan Atanasovski
Urednica Sanja Kunjadić

Коментари

Istina
Зашто морамо да славимо Осми март
Re: Ministarka zdravlja????
Акушерско насиље – чије је ћутање неопростиво
Мајка
Акушерско насиље – чије је ћутање неопростиво
Rad s ljudima
Акушерско насиље – чије је ћутање неопростиво
'Ako smo pali, bili smo padu skloni.'
Акушерско насиље – чије је ћутање неопростиво