Gramofonija

U emisiji ćemo reprodukovati snimke orkestarskih ostvarenja Igora Stravinskog koje su zabeležili članovi Londonskog simfonijskog orkestra pod upravom Kolina Dejvisa. Snimci su zabeleženi 1964. i 1966. godine a objavljeni su na ploči produkcijske kuće Filips u okviru edicije pod nazivom Sekvenca 1982. godine.

Tokom šezdesetih godina Kolin Dejvis je postao ekskluzivni umetnik kompanije Filips, sa ciljem da u saradnji sa Londonskim simfonijskim orkestrom realizuje kapitalne projekte beleženja monumentalnih simfonijskih i operskih ostvarenja. Albumi koje je realizovao u ovom periodu uključuju komplete najčuvenijih Mocartovih, Pučinijevih, Verdijevih i Berliozovih operskih ostvarenja, pored nekoliko desetina snimaka pojedinačnih kompozicija Betovena, Elgara, Hendla i mnogih drugih. Postepeno, Dejvis je počeo da sarađuje i sa drugim kompanijama kao što su Deka i Ar si ej, da bi kasnije u svojoj karijeri ponovo zabeležio gotovo sve kompozicije koje je tumačio tokom rada pod okriljem Filipsa. Ovaj potez je naišao na podeljena mišljenja publike, budući da su sa tehničke strane nove interpretacije bile gotovo bez nedostataka, ali uprkos tome, pojedina izvođenja nisu bila na nivou onih iz šezdesetih godina. Polemike oko Dejvisove diskografske zaostavštine dodatno je pojačao boks-set kompanije Dek,a koja je na 15 diskova objavila najčuvenije Dejvisove originalne zapise iz Filipsove ere, nudeći mogućnost neposrednog poređenja snimaka iz različitih perioda. Kuriozitet je da ovaj komplet ne sadrži snimke koje ćemo večeras emitovati, a koji su poslednji put objavljeni 1994. godine u okviru Filipsovog seta sa različitim izvođenjima kompozicija Stravinskog.

Iako u programskoj knjižici boks-seta nema objašnjenja zbog čega se snimci koje slušate ne nalaze u kompletu sa ostalim zapisima iz ovog perioda, jedan od mogućih razloga se može pronaći u strategiji kompanije i dirigenta u drugoj polovini osamdesetih godina. Naime, shodno pomenutoj Dejvisovoj praksi ponovnog snimanja, on je u ovom periodu pod holandskom etiketom realizovao isti album, ali sa Bavarskim simfonijskim orkestrom, koji je objavljen na ploči i digitalnom nosaču istovremeno, te postigao veoma zapažen uspeh. Imajući to u vidu, može se reći da je upravo ovo jedan od vinila koji su bili predmet Dejvisovih kasnijih izvođačkih revizija. Iako su za kratko snimci iz 1966. godine bili u senci novije ploče, danas se čini da su Dejvis, ali i u novije vreme kompanija Deka postigli potpuno suprotan efekat njihovim izostavljanjem, s obzirom na to da su ih time učinili kuriozitetom i vrednim kolekcionarskim primercima kojima je posvećena posebna pažnja stručne javnosti.

Autor emisije: Milan Milojković

Коментари

Istina
Зашто морамо да славимо Осми март
Re: Ministarka zdravlja????
Акушерско насиље – чије је ћутање неопростиво
Мајка
Акушерско насиље – чије је ћутање неопростиво
Rad s ljudima
Акушерско насиље – чије је ћутање неопростиво
'Ako smo pali, bili smo padu skloni.'
Акушерско насиље – чије је ћутање неопростиво