Tokovi poezije

Lidija Deduš: pesme

U emisiji TOKOVI POEZIJE od ponedeljka do petka možete slušati stihove pobednika konkursa 12/19 koji organizuje izdavačka kuća Treći Trg iz Beograda. U trećoj emisiji ovog ciklusa predstavićemo poeziju Lidije Deduš, u izboru Srđana Gagića.

Od 2016. godine, u sklopu Beogradskog festivala poezije i knjige „Trgni se! Poezija!", Izdavačka kuća Treći Trg pokrenula je novu pesničku biblioteku pod nazivom 12/19. Zamišljena kao konkursna edicija, u karakterističnoj opremi i specifičnog i prepoznatljivog vizuelnog identiteta, biblioteka okuplja autore i autorke mlađe i srednje generacije, uvažavajući poetičku heterogenost pesničke scene. Od ove godine biblioteka 12/19 otvorena je i za autore koji pišu poeziju na svim jezicima sa kojih nije potreban prevod na srpski jezik, a u susret 12. Beogradskom festivalu poezije i knjige, predstavljena je poezija ovogodišnjih pobednika konkursa, čije će zbirke biti promovisane u oktobru na Beogradskom sajmu knjiga.

Lidija Deduš rođena je 1977. godine u Banjaluci, a živi u Varaždinu, u Hrvatskoj. Poezija joj je objavljivana u časopisima Tema, Libra libera, Fantom slobode, Agon, Strane, Kritična masa, Beogradski književni glasnik, Ajfelov most, Afirmator, Knjigomat. Godine 2016. bila je finalistkinja regionalnog nagradnog konkursa „Vranac" knjižare Karver za kratku priču, a 2017. finalistkinja takmičenja za nagradu „Post skriptum - književnost na društvenim mrežama". Uvrštena je u antologiju Ovo nije dom (pesnikinje o migraciji), koju su priredile Jelena Anđelovska i Vitomirka Trebovac. Pesme su joj prevedene na engleski jezik i objavljene u časopisu Europe Now Univerziteta Kolumbija u Njujorku. Rukopis zbirke Apatridi i ostale čudne ličnosti nagrađen je na trećem nagradnom konkursu Beogradskog festivala poezije i knjige.

Kako komentariše Srđan Gagić, prvu pesničku zbirku Lidije Deduš oblikuje osećanje bezdomnosti, suštinskog nepripadanja geografiji i zajednicama, kao i potreba da se ponovo uspostavi izgubljeni identitet. Putujući u sećanjima kroz vreme od nostalgičnih probljesaka bolje prošlosti, preko traumatičnog iskustva devedesetih, sve do sadašnjosti, lirska junakinja ove poezije, istovremeno duhovito i setno, pokušava da uspostavi utočište i dom. „Sa svojim čovjekom", kako sama kaže, nastoji da isplanira život koji sada i ovde nije moguće planirati. U ovoj poeziji deo sebe pronaći će svi oni koji ponekad, kad se probude, pomisle kako ovo verovatno i nije dom, a potom, ipak, nastavljaju svoje svakodnevne životne borbe.

Stihove čita Marica Milčanović.
Urednica ciklusa Tanja Mijović.

Коментари

Istina
Зашто морамо да славимо Осми март
Re: Ministarka zdravlja????
Акушерско насиље – чије је ћутање неопростиво
Мајка
Акушерско насиље – чије је ћутање неопростиво
Rad s ljudima
Акушерско насиље – чије је ћутање неопростиво
'Ako smo pali, bili smo padu skloni.'
Акушерско насиље – чије је ћутање неопростиво