Teško do terapije za multiplu sklerozu

Uprkos tome što u dijagnostikovanju multiple skleroze ne zaostajemo za Evropom, većina obolelih od ove bolesti u Srbiji nema odgovarajuću terapiju. Neki od lekova nalaze se na listi Republičkog fonda za zdravstveno osiguranje, ali ni to nije od velike koristi jer se do njih teško dolazi.

Samo 12 odsto pacijenata dobija terapiju koja se primenjuje kontuinirano, najčešće do kraja života.

„Država pokriva samo lekove prve generacije, to su četiri leka. To su lekovi sa najmanjom efikasnošću“ kaže pacijentkinja Jovana Trapara ističući da su drugi lakovi dostupni, ali ako za dozu koja traje mesec dana imate u džepu hiljadu evra.

Za lečenje bolesti od koje je obolelo više od 9.000 ljudi od 20 do 40 godina, u našoj zemlji postoje samo četiri leka, a u okruženju i Evropskoj uniji 15. To je visokoaktivna terapija, koja u 70 odsto slučajeva zaustavlja bolest.

„Lek može da se kupi, ali cena leka na godišnjem nivou je negde oko šest do sedam hiljada evra. To su veliki troškovi za pojedinca, za najveći broj ljudi teško dostupan. Problem sa lečenjem svakako postoji. Ako se nekih 12 do 15 odsto se aktivno leči u Srbiji, onda se ostali ne leče na takav način. S druge strane, leči se samo relapsno-remitentna forma multiple skleroze. Onog momenta kada ta forma pređe u sekundarno-progresivnu formu, što je nekih 10 do 20 godina trajanja bolesti, oko 80 posto pacijenata pređe u sekundarno-progresivnu formu, za tu formu bolesti danas ne postoji lek koji bi bio ciljan za tu grupu pacijenata“, objašnjava neurolog dr Nebojša Stoisavljević.

Granica od 300 metara 

Banjsko lečenje ne bi moglo da izleči obolele, ali bi pomoglo kao rehabilitacija.

„Što se tiče banje, rehabilitacija bi verovatno pomogla, ali ono što sam ja čula je da morate da budete težak invalid i da ne možete da imate pratnju“, kaže Jovana Trapara.

O trošku RFZO-a može da se leči samo određen broj pacijenata, koji treba da ispune uslove. Neophodno je da imaju dva akutna stanja tokom poslednje dve godine i da su sposobni samostalno da hodaju najmanje 300 metara.

„Ukoliko neko ne može da pređe 300 metara zašto bi ga doveli u stadijum da bude u invalidskim kolicima i da ne može da pređe ni tih 300 metara? Mi lečimo samo 12 posto obolelih, a ostalih 88 posto je prepušteno prirodnom toku bolesti, a multipla skleroza znamo da je progresivna bolest i posle određenog broja godina oni će razviti neki oblik invaliditeta ukoliko ne dobiju terapiju“, istakla je Ivana Bogdanović, obolela od multiple skleroze. 

U Republičkom fondu za zdravstveno osiguranje kažu da je broj pacijenata koji koriste lekove od 2015. do 2018. godine rastao do 18 odsto, a ove godine čak 28,6 odsto.

Број коментара 5

Пошаљи коментар

Упутство

Коментари који садрже вређање, непристојан говор, непроверене оптужбе, расну и националну мржњу као и нетолеранцију било какве врсте неће бити објављени. Говор мржње је забрањен на овом порталу. Коментари се морају односити на тему чланка. Предност ће имати коментари граматички и правописно исправно написани. Коментаре писане великим словима нећемо објављивати. Задржавамо право избора и краћења коментара који ће бити објављени. Коментаре који се односе на уређивачку политику можете послати на адресу webdesk@rts.rs. Поља обележена звездицом обавезно попуните.

субота, 20. април 2024.
4° C

Коментари

Istina
Зашто морамо да славимо Осми март
Re: Ministarka zdravlja????
Акушерско насиље – чије је ћутање неопростиво
Мајка
Акушерско насиље – чије је ћутање неопростиво
Rad s ljudima
Акушерско насиље – чије је ћутање неопростиво
'Ako smo pali, bili smo padu skloni.'
Акушерско насиље – чије је ћутање неопростиво