Dašak istoka u Beogradu – Bojanina porcelanska priča

Daleki istok otkrivala je kao studentkinja kineskog jezika i književnosti, da bi se nekoliko godina kasnije upustila u izradu porcelanskog posuđa. Osim što je dašak istoka donela u rodni grad, jedna Beograđanka je uspela da ljubav prema keramici pretvori u posao.

Da bi otvorila vrata svog ateljea, Bojana Brkić morala je mnogo da uči o keramici. Zapravo, nije morala, već je želela. A ta želja, nakon brojnih kurseva i radionica, uvukla ju je u svet preduzetništva.

„Više od petnaest godina sam radila bez želje da brzo započnem neki posao, da brzo uzmem neki novac. Meni je i dalje jako zanimljiv sam proces izrade, jer keramika kao grana je jako široka i tu ceo život možete da radite nešto drugo“, kaže Bojana.

Njen izbor je porcelan. Priznaje da je izazovno njime ovladati, jer ne dozvoljava improvizacije i svaka greška je vidiljiva. To je uči strpljenju, naročito ukoliko se desi da komadi puknu u neočekivanim trenucima.

Da bi napravila jedan komad Bojani je potrebno desetak dana. Tu stanu tri pečenja porcelana, za oblik, čvrstoću i naneto zlato. A da bi na primer ova šolja završila u nečijim rukama, prethodno kroz Bojanine ruke prođe 15 puta.

Spretne ruke u ovom poslu su od presudnog značaja. Međutim, ne i dovoljne. Za uspeh u preduzetništvu potrebno je dosta više od toga.

„Fleksibilnost, jer ako samo idem pravo i kažem ja hoću tamo da budem, teško da ću stići tamo, pošto je put krivudav i nepredvidljiv, e sad ako smo spremni da smo fleksibilni, menjamo put koji smo zacratali, to je prava stvar, i ako ne uživate u tome, ovaj put nije za vas“, ističe preduzetnica.

Bojana i njen suprug i poslovni partner Rade ubrzo po pokretanju posla znali su da su da će pratiti put, bez obzira na prepreke koje se na njemu nađu. Iako njihova priča nekome može delovati romantično, oni sami ne vole da posmatraju preduzetništvo kroz tu prizmu. Naprotiv, svesni su uloga.

„Kada si spreman da žrtvuješ neki svoj komfor, neki način života na koji si navikao. Svakako mnogo rada i mnogo odricanja i velika je odgovornost“, smatra Bojana.

Od 2016. godine kada su i prvi put ušli u ovaj atelje, iskreni su prema sebi i mušterijama. Ne rade umetničku keramiku, već upotrebnu. Svaki komad koji se ovde napravi namenjen je za sto. I upravo to ih razlikuje od konkurencije i brojnih autora keramike.

„Ono što možda mogu da izdvojim kao neku našu specifičnost je to što smo se možda usudili da neki materijal koji ima tradicionalnu vrednost i značenje, prestiž, da mu damo novu interpretaciju i moderan dizajn“, objašnjava Bojana.

Lako su došli i do prvih prihoda. Marketing, za koji je Rade zadužen, dao je rezultate.

„Mislim da smo jako brzo stali na noge u smislu da živimo od toga, e sad opet da se vratim na početak priče jeste da je život, kvalitet života u smislu finansija nije zadovoljavajući kakav je bio u prethodnom životu. Činjenica da radim u nečemu u čemu baš uživam je mnogo veća nagrada od samog finansijskog dela“, objašnjava Rade.

A uživanje i posvećenost poslu se ne mogu sakriti. To najbolje znaju oni koji pazare u ovom ateljeu. Zato je za Bojanu i Radeta najveća nagrada kada mušterije prepoznaju njihovu iskrenost.

Број коментара 0

Пошаљи коментар

Упутство

Коментари који садрже вређање, непристојан говор, непроверене оптужбе, расну и националну мржњу као и нетолеранцију било какве врсте неће бити објављени. Говор мржње је забрањен на овом порталу. Коментари се морају односити на тему чланка. Предност ће имати коментари граматички и правописно исправно написани. Коментаре писане великим словима нећемо објављивати. Задржавамо право избора и краћења коментара који ће бити објављени. Коментаре који се односе на уређивачку политику можете послати на адресу webdesk@rts.rs. Поља обележена звездицом обавезно попуните.

четвртак, 25. април 2024.
11° C

Коментари

Istina
Зашто морамо да славимо Осми март
Re: Ministarka zdravlja????
Акушерско насиље – чије је ћутање неопростиво
Мајка
Акушерско насиље – чије је ћутање неопростиво
Rad s ljudima
Акушерско насиље – чије је ћутање неопростиво
'Ako smo pali, bili smo padu skloni.'
Акушерско насиље – чије је ћутање неопростиво