Noćna partija šaha u kojoj deca matiraju, da li je štetno da dete od 11 godina spava sa roditeljima

Sa dolaskom novog člana porodice, spajaju se dan i noć, pa roditelji, kako bi sebi obezbedili malo noćnog mira, počinju da stavljaju bebu u svoj krevet. Da li kada prvi put prebacite bebu u roditeljski krevet znači da ste upali u "zamku" iz koje se teško izlazi? Pored opasnosti da ćete u snu povrediti bebu ako spavate u istom krevetu, taj čin nosi i mnoge druge posledice na emotivni razvoj deteta.

Psiholog Marija Krstić Zdravković kaže da roditelji bebe želeći da se naspavaju u toku noći biraju lakši način, tj. prebacuju dete u svoj krevet:

"To je češće kod dojene dece. Mamama je lakše da podoje bebu i da nastave da spavaju a i bebi to odgovara jer je mama izvor sigurnosti, njena sigurna baza."

Naglašava da spavanje roditelja sa detetom utiče na razvoj poverenja u njihov odnos, da je dete na taj način sigurno i voljeno i da ne možemo zanemariti da to kasnije utiče na formiranje osobina, na njegov odnos sa drugima – dete tako stvara pozitivnu sliku o sebi.

Kada je pravi trenutak da dete napusti roditeljski krevet 

"Problem, međutim, nastaje kada dete treba da napusti krevet roditelja. To roditelj treba da odluči sam, da proceni da li je dete spremno i da li je on spreman da se odvoji od deteta. Sve to zavisi od emocionalne zrelosti i deteta, i roditelja", kaže psiholog.

Postavlja se pitanje kada je pravi trenutak da se prelomi i da dete napusti roditeljski krevet. Pedijatri i psiholozi smatraju da je idealan period od godinu i po do tri i po godine.

Marija Krstić Zdravković naglašava da je u pitanju period kada je najbolje da se to uradi, a ne tačno određeni trenutak, jer se deca ne razvijaju na isti način.

Iako se stručnjaci slažu da spavanje sa detetom ima štetne posledice na duži rok, ne treba biti isključiv, podsećaju stručnjaci.

"Nije strašno ako dete pređe u toku noći kod mame i tate. Možda se uplašilo ili mu nije dobro. Naravno da će utehu da pronađe kod roditelja. Ipak su oni njegov izvor sigurnosti", istakla je Marija Krstić Zdravković.

Iako često nisu svesni, upravo pružanjem "sigurnog gnezda" roditelji utiču na to kako će se njihovo dete razvijati u emotivnom smislu i kakvog partnera će kasnije tražiti u životu.

"Emocionalna vezanost roditelja i dece naravno da može da utiče na njegove kasnije odnose sa partnerima. Smatra se da će dete tražiti partnera sa kojim može da izgradi sličnu povezanost kao sa roditeljem. Na primer ako je majka previše štitila dete kasnije će mu najviše odgovarati takav partner", istakla je Marija Krstić Zdravković.

Roditelji "guše" detetovu slobodu

Podvlači da u zavisnosti od afektivne vezanosti tj. načina na koji je majka reagovala na detetove potrebe, definitivno zavisi kasniji detetov izbor partnera i njihov odnos.

"Neki roditelji da bi pokazali svoju ljubav prema detetu postaju i previše brižni i dostupni, čak i kada to nije potrebno. Na taj način oni 'guše' detetovu slobodu", rekla je Marija Krstić Zdravković.

To može uticati na dete tako da ne može da se osamostali, nekada čak i da ne može da iskaže svoje potencijale.

"Višak ljubavi nikada nije naodmet ali mora da se postavi granica kako ta ljubav ne bi počela da ometa detetov razvoj. Ako imate biljku koju previše zalivate može se dogoditi da uvene. Slično je i sa emocijama", istakla je psiholog.

Nadovezala se da spavanje deteta od jedanaest godina sa majkom, kao u primeru glumice Ališe Silverston, može imati značajne posledice na njegov emotivni razvoj:

"Spavanje većeg deteta sa roditeljem može da dovede do toga da ima problem u osamostaljivanju i emocionalnom sazrevanju."

Međutim, iako postoje smernice, psihologija nije sir, pa da možemo da napravimo rezove kako poželimo. Uvek se treba ponašati u skladu sa konkretnom situacijom i pre svega osluškivati svoje dete, ali uvek uz svest da ne treba narušiti ničiju individualnost – ni deteta, ali ni roditelja.