Kad će više ta penzija? Dok je dočekujete, saznajte šta od nje možete da očekujete

Nova istraživanja ukazuju da odlazak u penziju možda utiče na slabljenje kognitivnih funkcija, navodi gerontolog Ros Andel. Zato smatra da svima koji se pripremaju za penziju može biti od koristi da saznaju nešto više o ovoj temi.

Ah, penzija. Večni vikend, zaslužena oaza slobode i odmora koju dostignemo nakon decenija vrednog rada. Još ukoliko smo dobri sa zdravljem i ušteđevinom, sve će nam biti potaman.

Ne baš. Istraživanja su povezala odlazak u penziju sa pogoršanjem zdravstvenog stanja i slabljenjem kognitivnih funkcija, koje mogu da dovedu do čak dvostrukog ubrzavanja procesa kognitivnog starenja.

Drugim rečima, šanse da osoba oboli od različitih vrsta demencije, poput Alchajmerove bolesti, postaju znatno veće.

„Naravno, ovo se ne dešava svima, ali je naglo slabljenje nakon penzionisanja primećeno kod dovoljnog broja ljudi, da bismo tome posvetili naučnu pažnju“, ističe Ros Andel, direktor Odseka za studije starenja na Tampa Univerzitetu u Floridi, koji se već dve decenije bavi istraživanjem odnosa starenja i kognitivnih funkcija.

Andelovo najaktuelnije istraživanje predstavlja analizu podataka o starijim osobama koje prolaze kroz promenu posao - penzija, koje prikuplja već duži niz godina.

Ispitanici su deo projekta Staza kroz život - obimne, tekuće, longitudinalne studije započete 2001. godine na području južne australijske teritorije Kanbere i grada Kvinbijana.

Svake četvrte godine ispitanici odgovaraju na pitanja u vezi sa svojim zdravljem, životnim okolnostima i navikama i rade niz testova kojima se ispituju pamćenje, brzina razmišljanja, verbalne mogućnosti i druge kognitivne sposobnosti.

„Opadanje brzine obrade podataka je izrazito naglašeno, a to važi za ključni indikator za starenje mozga“, na osnovu svog istraživanja zapaža Andel.

Brzina obrade se odnosi na to koliko brzo razumevamo smisao primljene informacije. Zbog čega je to tako važno?

„Što sporije osoba obrađuje informacije, brže ih zaboravlja, a i sklonija je zbunjivanju“, objašnjava Andel i dodaje: „brzina obrade zavisi od toga koliko je mreža moždanih kanala zdrava. Ukoliko postoji neko oštećenje, informacija mora da putuje zaobilaznim putevima a samim tim i sporije putuje. To dovodi i do gubitka pamćenja, dezorijentacije i sl.“

Iako razlozi za ova oštećena nisu i dalje potpuno naučno objašnjeni, Andel smatra da to može imati veze sa gustinom dendrita.

Naš nervni sistem izgrađen je od neurona, a dendriti su nevrne strukture koje obično primaju električne singale od aksona - dugačkog nervnog vlakna neurona.

„Svaki neuron mora imati jedan dendrit, ali ih može imati i više, u zavisnosti od toga koliko je aktivan“, objašnjava Andel.

Što više informacija putuje kroz sinapsu, koja se formira između aksona jednog neurona i dendrita drugog, to se formira više sinapsi. Kako bi došlo do stvaranja većeg broja sinapsi, neophodno je da se formira veći broj dendrita.

Zbog čega se moždani sklop menja usled penzionisanja?

Andelova istraživanja predlažu: ukoliko ne koristimo mozak na isti način kao dok smo radili „određene veze mogu da se uspavaju što dovodi do povlačenja dendrita“. Hipoteza je: šta se ne koristi, bez toga se može.

Andel pretpostavlja, što potvrđuju i istraživanja drugih naučnika da do slabljenja spoznajnih kapaciteta dolazi posebno ukoliko postoji nedostatak aktivnosti koje mogu zameniti posao.

On primećuje da ljudi koji u penziji volontiraju doživljavaju manje posledica kognitivnog slabljenja.

„Nismo sigurni da li je to zbog intelektualne stimulacije koju pokreće volontiranje ili jednostavno zbog rutine koje se zahvaljujući volontiranju održava. Mislim da je pre do rutine i do osećaja svrhovitosti koji ona omogućava“, kaže Andel.

Pomisao na rutinu verovatno zamara, ali postoji mogućnost da je to upravo ono što nam je potrebno u penziji.

„Dnevni ritam se uspostalja mnogo lakše ukoliko redovno radimo određene stvari u isto vreme - u isto vreme ustajemo, završavamo određene dnevne poslove, ležemo u krevet“, navodi Andel.

„To nije uvek lako, posebno kada nemate motivaciju koju vam daje plaćeni posao. „U penziji je potrebno imati mnogo unutrašnje motivacije.“

Andel savetuje svakome ko se priprema za penziju da pronađe novu smislenu rutinu.

On skreće pažnju na osobe koje žive u plavoj zoni, područijima sveta u koja imaju najveći broj stanovnika koji žive duže od sto godina.

Jedna od zajedničkih osobina stanovnika plavih zona je što se osećaju svrhovito.

Međutim osećaj svrhovitosti zavisi od individualnih skolnosti. Nemojte se uznemiriti ukoliko vaša rutina u penziji ne nalikuje na rutine vaših poznanika.

Andel objašnjava: „osećati se korisno i svrhovito znači da se posvetite nečemu što ima smisla za vas lično; nije važno da li ima smisla za druge.“

Možete postaviti sebi cilj da u penziji naučite da svirate neki novi instrument, da usavršite veštinu origamija, da posmatrate ptice, da sadite bašte u vašem komšiluku, da se igrate s unicima... cilj može biti bilo šta, bitno je da ga imate.

Važno je samo da se odlučite za konkretnu aktivnost ili aktivnosti

„Rutina ne treba da bude - spavaću koliko mi se spava, pa ću kad ustanem da vidim da li mi se nešto radi. Rutina podrazumeva da isplanirate kada ćete ustati i da postavite sebi cilj šta ćete tog dana uraditi“, kaže Andel.

Vaš cilj može podrazumevati i rad s drugim ljudima, a društveno povezivanje samo po sebi ima brojne psihičke i fizičke dobrobiti.

Jedna aktivnost kojoj penzioneri ne treba nužno da se odaju je rešavanje ukrštenih reči i mozgalica, osim ukoliko ih baš ne vole.

Mnogi od nas su čuli za studiju o časnim sestrama koje su rešavale ukrštenice i čiju su dugovečnost i dobro zdravstveno stanje istraživači povezali s ovom aktivnošću.

Međutim, postoje brojni faktori koji su mogli uticati na to. Ne postoji jedinstvena formula za zdravo starenje, smatra Andel.

„Namerno izbegavam da kažem da je svrhovitost povezana sa intelektualnim radom. To vodi u ćorsokak - nekima će biti od koristi, jer žele to da rade, a nekima će samo stvoriti kontra-efekat, jer će ih udaviti od dosade.“

Umesto da doživljavamo penziju kao beskonačni praznik, možda bi bilo korisnije da je vidimo kao doba ličnog preporoda.

Period nakon završetka radnog odnosa možemo videti kao sjajnu priliku da se posvetimo stvarima do kojih nam je zaista stalo.

„Možemo se konačno oprobati u hobiju koji nas je oduvek privlačio, da osvežimo odnose sa prijateljima i porodicom, ili da ih obogatimo nekim novim vidom druženja.“

„Istraživanja o vezi penzionisanja i kognitivnog slabljenja su i dalje u početnoj fazi“, upozorava Andel.

Mnogo toga i dalje ne razumemo dovoljno dobro u vezi sa procesom penzionisanja da bismo sa sigurnošću mogli da kažemo šta dovodi do kognitivnog slabljenja.

Andel planira da nastavi da se bavi proučavanjem ove teme, on ne planira da se skoro penzioniše. 

Број коментара 1

Пошаљи коментар

Упутство

Коментари који садрже вређање, непристојан говор, непроверене оптужбе, расну и националну мржњу као и нетолеранцију било какве врсте неће бити објављени. Говор мржње је забрањен на овом порталу. Коментари се морају односити на тему чланка. Предност ће имати коментари граматички и правописно исправно написани. Коментаре писане великим словима нећемо објављивати. Задржавамо право избора и краћења коментара који ће бити објављени. Коментаре који се односе на уређивачку политику можете послати на адресу webdesk@rts.rs. Поља обележена звездицом обавезно попуните.

петак, 19. април 2024.
8° C

Коментари

Istina
Зашто морамо да славимо Осми март
Re: Ministarka zdravlja????
Акушерско насиље – чије је ћутање неопростиво
Мајка
Акушерско насиље – чије је ћутање неопростиво
Rad s ljudima
Акушерско насиље – чије је ћутање неопростиво
'Ako smo pali, bili smo padu skloni.'
Акушерско насиље – чије је ћутање неопростиво