Da li učenje može da bude igra?

Decu treba da naučimo da misle, a ne da uče napamet. Sposobnosti mozga i kognitivnog mišljenja mogu se povećati ako odlučimo da promenimo rutinu, navike i počnemo da obraćamo pažnju na određene stvari koje će nam pomoći da izoštrimo svoj um.

Danas život brzo teče i na Forbsovoj listi najtraženijih zanimanja nalazi se osam profesija koje nisu postojale pre deset godina. Dr Ranko Rajović, specijalista interne medicine, magistar neuroendokrinologije, sa doktoratom neurofiziologije, bavio se darovitom decom unutar Mense Srbije, čiji je i osnivač. Održao je veoma zanimljivo i posećeno predavanje u Srednjoj školi Arhimed u Beogradu. Tom prilikom je za Portal RTS-a govorio o programu kojim pomaže deci da steknu funkcionalno znanje.

Kako je sve počelo?

‒ Evidentno je da za darovitu decu nema kreativnih programa, kao i da mnoga medicinska otkrića nemaju praktičnu upotrebu, naročito iz neuronauka. Shvativši to, počeo sam da povezujem neuronauke i pedagogiju i tako je program počeo da se razvija. Koautor programa je Uroš Petrović (dečji pisac). Preko Saveza učitelja Srbije program smo akreditovali preko Ministarstva i već deset godina primenjuje se u svim školama i vrtićima u Srbiji.

Kako je saradnja s UNICEF-om uticala na vaš rad?

‒ Od UNICEF-a sam dobio poziv da osmislim i promovišem ovu vrstu obrazovnih programa, a kada sam završio doktorat iz neurofiziologije, dobio sam katedru na Pedagoškom fakultetu, gde predajem neuronauke u obrazovanju i vaspitanju, i time sam se potpuno posvetio ovom programu.
U početku je program bio namenjen samo darovitoj deci, da bi kasnije deo aktivnosti bio primenjen u vrtićima i školama. Program se primenjuje u više od dvadeset država Evrope.

Možete li nam nešto više reći o NTC programu učenja?

‒ NTC program je način razmišljanja koji podstiče razvoj kreativnosti; povezuju se informacije, razvija se funkcionalno znanje, što je cilj svake države ‒ da deca misle, povezuju, daju nove ideje i razvijaju kreativnost.
Deca u školi pokazuju manjak koncentracije, ne mogu da sede, ne mogu da pišu, motorički su slaba, a to je sve izraženije s upisom novih generacija. I studije i statistike ukazuju da je u poslednjih deset godina svaka generacija malo slabija, i to u segmentima motorike, opštega znanja, pada koncentracije, a rečnik je sve siromašniji. Tu je osnovno pitanje: ako je nama svaka nova generacija sve slabija i slabija, a mi i dalje koristimo iste metode, da li će nove generacije postati bolje? Naravno da neće, a to znači da moramo da menjamo metode.

Roditeljstvo je ozbiljan zadatak. U kom periodu je posebno važno raditi sa decom na razvoju njihovih sposobnosti?

‒ Roditelji često kažu da je škola kriva, a ovaj problem je nastao pre škole u periodu razvoja mozga, pa je neophodno i medijski edukovati roditelje. Promene okruženja su jako brze, utiču na razvoj mozga i roditelji moraju biti svesni da je prvih pet-šest godina u radu sa decom ključno za njihov budući normalan biološki razvoj.
Radimo sa decom od četiri do dvanaest godina, a edukujemo i roditelje čija deca imaju do tri godine. U poslednje vreme sve češće nas zovu gimnazije i fakulteti, ali i velike firme, jer je reč o načinu razmišljanja, razvoju krativnosti.

Program je inovativan i podrazumeva multidisciplinarni pristup učenju. Naš tim ima psihologe, pedagoge, lekare, defektologe, učitelje, i to je pravi ciljani timski rad, sa inovativnim programima gde koristimo sva znanja da bismo pomogli deci. Okruženje se brzo menja i javljaju se problemi koji nisu postojali pre pet ili deset godina. Zato moramo brzo da reagujemo i da u odnosu na promenu okruženja i tehnologija predviđamo koji problem može da se pojavi te da ga unapred sprečavamo, a ne da lečimo posledice.

Kako možemo da poboljšamo dečju pažnju? 

‒ Deca sve informacije oko sebe primaju, jer je mozak tako naučio, i danas se ne uči onako kako smo mi učili. Zato se primenjuju nove metode učenja i važno je bilo da vratimo igre za duboku pažnju. U okviru projekta „Erazmus plus" napravili smo igru Bez straha do šaha, koja drži pažnju po sat vremena i tematski okupira mozak, a deca dok igraju ne misle na mobilne telefone. Tu su i igre Ne ljuti se čoveče, tablić, jamb, šah, sve igre za duboku pažnju.
I za kraj, napomenuo bih da je uz razvoj funkcionalnog znanja, cilj programa i da kroz naše metode dete misli da se igra. Ova metodologija je lako primenljiva, čak i za teške predmete. Dobili smo metod koji liči na igru, a u stvari jedini motiv za dete je igra. Mislim da škola mora postati interesantnija deci ‒ da tako možemo da pobedimo video-igrice, kompjutere i izvučemo decu iz tog virtuelnog sveta. Da to što nauče ostane trajno i da razvijaju sposobnosti koje će im trebati u budućnosti, a to je povezivanje informacija i funkcionalno znanje.

Na veb-sajtu ntcucenje.com svi tekstovi su besplatni.

 

Број коментара 5

Пошаљи коментар

Упутство

Коментари који садрже вређање, непристојан говор, непроверене оптужбе, расну и националну мржњу као и нетолеранцију било какве врсте неће бити објављени. Говор мржње је забрањен на овом порталу. Коментари се морају односити на тему чланка. Предност ће имати коментари граматички и правописно исправно написани. Коментаре писане великим словима нећемо објављивати. Задржавамо право избора и краћења коментара који ће бити објављени. Коментаре који се односе на уређивачку политику можете послати на адресу webdesk@rts.rs. Поља обележена звездицом обавезно попуните.

четвртак, 25. април 2024.
14° C

Коментари

Istina
Зашто морамо да славимо Осми март
Re: Ministarka zdravlja????
Акушерско насиље – чије је ћутање неопростиво
Мајка
Акушерско насиље – чије је ћутање неопростиво
Rad s ljudima
Акушерско насиље – чије је ћутање неопростиво
'Ako smo pali, bili smo padu skloni.'
Акушерско насиље – чије је ћутање неопростиво