Marko Čelebonović

Izložba „Marko Čelebonović 1902‒1986“ otvara se 9. novembra u Galeriji Srpske akademije nauka i umetnosti. Reč je o velikoj retrospektivnoj izložbi radova slikara i akademika Marka Čelebonovića, kojom se završava program obeležavanja 50 godina postojanja Galerije SANU.

Od najranijih slika i crteža iz dvadesetih godina, preko amblematskih dela srpskog međuratnog modernizma iz četvrte decenije, kroz koloristički virtuozna ostvarenja iz pedesetih i šezdesetih godina 20. veka, sve do takozvanih belih slika nastalih u poslednje dve decenije umetnikovog života, izložba će, kroz pažljivu selekciju radova, prikazati Čelebonovićev celoviti stvaralački put. Autorke izložbe su istoričarke umetnosti dr Lidija Merenik, dr Ana Bogdanović i Nevena Martinović.

Rođen je u Beogradu 22. novembra 1902. kao najstariji sin uglednog advokata Jakova Čelebonovića i Johane Plan iz poznate bečke porodice. Samo prezime vodi poreklo od turske reči „čelebi", koja je sinonim reči „otmeni" ili „plemeniti" i označava mladića otmenog roda, ali i glasnika u turskom starom lutkarskom pozorištu. Od svakog od ovih značenja poneo je u sebi Marko Čelebonović, koji je osnovnu školu završio u Beogradu, a srednju u Cirihu i Lozani tokom Prvog svetskog rata. Darovitost za umetničko oblikovanje postaće očigledna već na početku gimnazijskog školovanja u Cirihu, što neće promaći Markovom profesoru Štiflu, koji mu je 1916. godine u školi priredio izložbu. Iz tih dana potiče i njegovo prijateljstvo s vajarom Otom Beningerom. Selidba u Lozanu omogućila mu je češće posete izložbama, a naročito susrete s delima Sezana, Renoara i drugih značajnih francuskih umetnika.

Po očevoj želji, studije prava započeo je na Oksfordu a diplomirao je u Parizu. Strast prema umetnosti bila je jača od službe advokata pa je u Gradu svetlosti došao u vajarski studio Antoana Burdela s namerom da se posveti vajarstvu, ali je ipak počeo da slika. Vreme provedeno u Burdelovom ateljeu značajno je iz više razloga a bilo je presudno za Čelebonovićevu odluku da se zauvek posveti umetnosti.

Maja 1925. godine prvi put je izlagao svoja dela u Salonu Tiljerije a u junu iste godine je otišao u Sen Trope. Godine 1937. imao je prvu samostalnu izložbu u Beogradu, dok je godinu dana kasnije izlagao sa grupom „Dvanaestorica".
Za vreme rata pripadao je francuskom pokretu otpora a u periodu 1948‒1960. bio je profesor na Akademiji umetnosti u Beogradu. Posle prekida u radu tokom ratnih godina i prelazne faze u kojoj je nastojao da napravi otklon od socijalističkog realizma, nastaje zeleno-plavi period (1956‒1965) kad Čelebonović stvara na liniji Sen Trope ‒ Beograd ‒ Crnogorsko primorje.

Osunčani prikazi prirode, maslinjaci, delovi plaža, starih građevina, smenjuju se s temama iz predratnog razdoblja, enterijera i mrtve prirode. Služi se krajnje izražajnim likovnim jezikom i jarkim bojama. Nakon 1965. godine boje postaju ujednačenije sa sve većim naletima svetlih tonova, što će konačno dovesti do „belih slika" u kojima slojevito nanet beličast fon čini osnovu za niz slika mrtve prirode.

Često je izlagao u Parizu, Beogradu, Cirihu, Ženevi, Sarajevu, Skoplju i Nišu. Izlagao je i na kolektivnim izložbama jugoslovenske umetnosti u Francuskoj, Engleskoj, Belgiji, Italiji, Holandiji i Brazilu. Čelebonovićev opus sadrži više od četiri stotine slika i radova, nastalih u toku šest decenija dugog stvaralaštva.
Preminuo je u Sen Tropeu, 23. jula 1986.

 

 

Број коментара 0

Пошаљи коментар

Упутство

Коментари који садрже вређање, непристојан говор, непроверене оптужбе, расну и националну мржњу као и нетолеранцију било какве врсте неће бити објављени. Говор мржње је забрањен на овом порталу. Коментари се морају односити на тему чланка. Предност ће имати коментари граматички и правописно исправно написани. Коментаре писане великим словима нећемо објављивати. Задржавамо право избора и краћења коментара који ће бити објављени. Коментаре који се односе на уређивачку политику можете послати на адресу webdesk@rts.rs. Поља обележена звездицом обавезно попуните.

четвртак, 25. април 2024.
10° C

Коментари

Istina
Зашто морамо да славимо Осми март
Re: Ministarka zdravlja????
Акушерско насиље – чије је ћутање неопростиво
Мајка
Акушерско насиље – чије је ћутање неопростиво
Rad s ljudima
Акушерско насиље – чије је ћутање неопростиво
'Ako smo pali, bili smo padu skloni.'
Акушерско насиље – чије је ћутање неопростиво