Dvadeset miliona -Majka Živka

Selo Rosići, na obroncima Maljena, nedaleko od Kosjerića. Rana jesen, 60-tih godina i poseban dan za porodicu Rakić. Njihov sin Živojin, rođen 22. decembra 1947. godine, odlazi na služenje vojnog roka u JNA.

Ponosan otac, učesnik oba svetska rata, zajedno sa suprugom, rođacima i komšijama, priredio je večeru za više od 200 zvanica. Uz sir, kajmak, tradicionalna jela i obavezno pečenje, služila se ljuta i meka rakija, igralo se kolo i pevalo celu noć. A narednog jutra, Živojin je krenuo da, kako je rekao njegov otac, „stekne dostojanstvo svojih predaka". „Za naš narod armija je bog i svetinja, branik svog praga. Mi moramo da volimo našu zemlju. Sutra kad bi nešto bilo sa strane, kao onaj Izrael koji je udario na Egipat, ja bih, ako treba našu otadžbinu branio na kolenima", kazao je Živojinov otac.
Vremena su se promenila. Vojni rok se danas služi dobrovoljno, ali ispraćaj u armiju je ostala uspomena koje se mnogi sa radošću sećaju. A Televizija Beograd, kao i uvek, na svoj način, oživljava te uspomene.

Autori Miladin Tešić i Stevan Landup, proizvodnja 1967. godina 

Коментари

Istina
Зашто морамо да славимо Осми март
Re: Ministarka zdravlja????
Акушерско насиље – чије је ћутање неопростиво
Мајка
Акушерско насиље – чије је ћутање неопростиво
Rad s ljudima
Акушерско насиље – чије је ћутање неопростиво
'Ako smo pali, bili smo padu skloni.'
Акушерско насиље – чије је ћутање неопростиво