Atelje 212: 60 godina

12.novembra 1956.godine započeo je sa radom Atelje 212. Redakcija za kulturu i umetnost JE 2016. godine pripremila specijalnu emisiju povodom jubileja ovog pozorišta - "Atelje 212 - 60 godina", koja je svojevrsni osvrt na najznačajnije tačke i trenutke koji su obeležili njegovu istoriju.

Atelje 212 ostaje upamćen kao simbol avangardne scene, okrenut neprekidnom istraživanju modernih rediteljskih i glumačkih izraza, te otkrivanju novih domaćih dramskih tekstova i promovisanju drama vodećih evropskih i američkih autora. U vremenu oštrog, represivnog sistema koji nije dozvoljavao slobodnu kritičku misao, Atelje je opstajao kao teatar provokativnog i inovativnog pristupa.

Beogradska publika gledala je drame Beketa, Joneska, Sartra, Šoa, Kamija, Olbija, Bonda. Osim velikih svetskih autora, Atelje je možda najzaslužniji kao teatar koji neguje domaći dramski tekst. Razvojni put Bore Šnajdera, Krmeći kas, Ljubinko i Desanka (Aleksandar Popović), Maratonci trče počasni krug, Sveti Georgije ubiva aždahu, Radovan Treći (Dušan Kovačević), Uloga moje porodice u svetskoj revoluciji (Bora Ćosić), Čudo u Šarganu (Ljubomir Simović), Očevi i oci (Slobodan Selenić) predstavljaju temelje savremenog domaćeg dramskog teksta, a svoje praizvedbe imali u ovom pozorištu.

Zahvaljujući energiji, viziji i zalaganju Mire Trailović, koja je Atelje pratila od samog osnivanja i bila dugogodišnja upravnica, ovo pozorište uspelo je da se svojim subverzivnim, oštrim, kritičkim, neretko komičkim tonom i specifičnim humorom, nametne kao jedno od najznačajnijih beogradskih pozorišta - kolevka avangarde; kuća iz koje je nastao naš najveći internacionalni festival BITEF; i scena na kojoj su neke od svojih najvažnijih uloga ostvarili Zoran Radmilović, Bora Todorović, Petar Kralj, Neda Spasojević, Slobodan Perović, Ružica Sokić.

Kako je od kamernog teatra u zgradi Borbe, Atelje postao "najbolje pozorište iza gvozdene zavese", šta je bilo posebno u glumačkom izrazu ansambla ovog pozorišta, kako se Mira Trailović sa svojim saradnicima borila sa zabranama i cenzurom, te koje su karakteristike Ateljea danas i koliko je on ostao veran ideji koju su razvijali Mira Trailović, Jovan Ćirilov i Borislav Mihajlović Mihiz, u emisiji govore ljudi koji su pratili razvoj Ateljea 212, u različitim etapama njegove bogate istorije: Predrag Bajčetić, Vera Čukić, Renata Ulmanski, Borka Pavićević, Ljubomir Simović, Dejan Mijač, Egon Savin, Gorica Popović, Branimir Brstina, Dara Džokić, Milica Mihajlović, Isidora Minić, Nebojša Ilić, Dejan Dedić, Snežana Trišić, Boris Liješević, Jelena Mijović i Gordana Goncić. Urednik i scenarista: Tamara Baračkov Reditelj: Miško Milojević

Коментари

Istina
Зашто морамо да славимо Осми март
Re: Ministarka zdravlja????
Акушерско насиље – чије је ћутање неопростиво
Мајка
Акушерско насиље – чије је ћутање неопростиво
Rad s ljudima
Акушерско насиље – чије је ћутање неопростиво
'Ako smo pali, bili smo padu skloni.'
Акушерско насиље – чије је ћутање неопростиво