Drugi vek – Puriša Đorđević

Mladomir Puriša Đorđević je legenda srpskog i jugoslovenskog filma, autor čiji je opus u istorijama i antologijama evropske kinematografije.

Prošlog 6. maja napunio je 95 godina od kojih je na filmu proveo punih 65. Bio je partizan, ratni zarobljenik, novinar, fudbaler koji se 1947. godine odmetnuo u film. Režirao je 18 dugometražnih igranih filmova, preko pedeset kratkih i pet TV filmova, za koje je nagrađivan od Venecije di Rio de Žaneira. 

Njegova tetralogija Devojka, San, Jutro, podne uz dodatak biciklista i kros kontrija jedinstvena je celina u istoriji našeg filma i nastala je u periodu od 1965. do 1970. godine. 

Prepoznatljiv po anarhičnoj, fragmentarnoj dramaturgiji i svojevrsnoj filmskoj lirici Puriša Đorđević se pamti i po tome što su njegovima delima kao filmski glumci debitovali Mija Aleksić, Neda Arnerić, Drago Čuma, Ljubica Ković, Pepi Laković, Jelena Žigon, Radmila Guteša...

Tema njegovih filmova su ljubav i rat, preciznije - ratne ljubavi kroz optiku poezije i fatalističkog morala i hrabrosti da se kroz ironiju i cinizam o nedodirljvoj revoluciji progovori i drugačije nego što je bilo dozvoljeno.

U ovoj emisiji "Drugi vek" posvećene Puriši Đorđeviću, od samog autora saznaćemo koji su ga događaji naveli na dugo bavljenje filmom, kako se nekada živelo od filmske režije, a poseban deo emisije posvećen je Purišinom savladavanju filma i građenju sopstvene autorske estetike uz pomoć Ejzenštajna, Vorkapića, Renea i Godara...

Na primerima filmova Devojka, San i Jutro Puriša Đorđević će objasniti ne samo neke sasvim neočekivane rediteljske poteze već i vreme u kome su nastajali ti filmovi.
Urednik i autor emisije je Nebojša Popović, snimatelj Vasko Vasović, a montažer Mirjana Mitrović.

 

Коментари

Istina
Зашто морамо да славимо Осми март
Re: Ministarka zdravlja????
Акушерско насиље – чије је ћутање неопростиво
Мајка
Акушерско насиље – чије је ћутање неопростиво
Rad s ljudima
Акушерско насиље – чије је ћутање неопростиво
'Ako smo pali, bili smo padu skloni.'
Акушерско насиље – чије је ћутање неопростиво