Na izvorištu: Mokrogorsko svetogorje

Film Opšteobrazovne redakcije, svojevremeno zapažen na IX Međunarodnom festivalu etnološkog filma 2000. godine, posvećen je staroslovenskom kultu šuma, tačnije boru kao lajtmotivu vegetabilnih ciklusa postojanosti i večnosti.

Visovi Mokrogorja čuvaju sećanje na davninu. Oni se umivaju živom vodom iz besmrtnih vrela nepropadljivosti. To zna i tamošnji čovek, u kome živi generacijsko sećanje na jedan prastari hram čiji lukovi drže kupolu koja je nebo. Ti lukovi su borovi. Crn, zlatan ili srebrn, kakav god da je, bor je sveto drvo. On već vekovima daje čoveku luč nalik Prometeju. Od njegovog drveta se pravi dečja bešika nad kojom majka strepi u prvim danima novorođenčeta. On je kum Borama, Borivojima, Borjanama, Borišama, pa i VeliBORima... Naposletku, njegov materijal biće ona membrana između čovečijeg ugaslog tela i hladnog lesa. Bor je naš verni saputnik u celom životu. On je takođe zalog i nada večnog povratka. Vlaške petrekature, pesme ispraćajnice netaknute kasnijim hrišćanskim nanosima i danas nose drevnu poruku Jelisejskih polja paganskih naroda:
"Bore, bore, dragi brate,
Deder prigni vrhe svoje
Da naručju svome prostrem,
Sve naručju i leđima
Da se odmorim od truljenja
Sve do belog proleća...."
Urednik i scenarista: Velibor Lazarević
Reditelj: Dragan Ćirjanić

repriza, 14. septembar u 00:05 i 08:05

Коментари

Istina
Зашто морамо да славимо Осми март
Re: Ministarka zdravlja????
Акушерско насиље – чије је ћутање неопростиво
Мајка
Акушерско насиље – чије је ћутање неопростиво
Rad s ljudima
Акушерско насиље – чије је ћутање неопростиво
'Ako smo pali, bili smo padu skloni.'
Акушерско насиље – чије је ћутање неопростиво