Trag: Beograd - miris odolevanja prolaznom

Tokom burne istorije Beograd nije prestajao da fascinira - kako istoričare, umetnike, demografe, istraživače, tako ni turiste i puke posmatrače života i promena ovoga grada.

Krajem 19. i početkom 20. veka, Beograd, prestonica kraljevine Srbije, bio je mala varoš, manja i od najmanjih londonskih ili pariskih centralnih kvartova. Međutim, odbacujući nasleđe Orijenta i okretanjem evropskim tendencijama, za samo nekoliko decenija menja izgled i duh, i postaje moderna prestonica.

U međuratnom periodu Knez Mihailova ulica postala je trgovački centar grada, užurbana i uređena glavna beogradska ulica puna luksuznih radnji.

Centar grada sve više izgleda evropski. Šetalište se protezalo od početka Knez Mihailove do zgrade Srpske akademije nauka, a šetnja korzoom počinjala je od pet popodne pa je tada i saobraćaj bio zabranjen.

Malo je poznato da je jedan od sadašnjih simbola Beograda, Meštrovićev Pobednik, trebalo da bude podignut na Terazijama. Puritanska javnost se tome protivila, buneći se zbog golotinje nasred grada, pa je Pobednik postavljen na Kalemegdanu, gde ništa što bi mlade dame moglo sablazniti - nije moglo da se vidi.

Nakon Drugog svetskog rata i razlaza sa Sovjetskim Savezom i Staljinom, Jugoslavija se sve više okreće Zapadu, od koga je dobijala veliku ekonomsku i vojnu pomoć, ali se to očitavalo i u sferi kulture i javnog života. Beograd postaje moderan grad, domaćin važnih međunarodnih konferencija i festivala.

To romantično vreme ovekovečeno je i kultnom televizijskom serijom "Grlom u jagode", a njen antiheroj Bane Bumbar postao je simbol generacija rođenih ranih pedesetih godina u Beogradu.

Šezdesetih počinje i uspon beogradskog rokenrola, sviraju "Siluete", "Elipse", "Crni biseri", a krajem šezdesetih otvara se i prva diskoteka "Kod Laze Šećera".

Ono što je konstanta, reklo bi se, jeste taj duh beogradski, poseban i nepromenljiv, trag koji prolazno čini neprolaznim.

O razvoju prestonice tokom različitih epoha 20. veka govore: Radina Vučetić, istoričarka, Aleksandra Šević, arhitekta-konzervator, Mileta Prodanović, slikar, pisac, arhitekta, Lokica Stefanović, balerina, glumci Neda Arnerić i Branko Cvejić.

Autorka emisije: Tatjana Manojlović
Urednik serijala: Ljubisav Aleksić
Snimatelji: Dimitrije Hadži Nikolić i Periša Đinđić
Montaža: Ana Janković

Број коментара 0

Пошаљи коментар

Упутство

Коментари који садрже вређање, непристојан говор, непроверене оптужбе, расну и националну мржњу као и нетолеранцију било какве врсте неће бити објављени. Говор мржње је забрањен на овом порталу. Коментари се морају односити на тему чланка. Предност ће имати коментари граматички и правописно исправно написани. Коментаре писане великим словима нећемо објављивати. Задржавамо право избора и краћења коментара који ће бити објављени. Коментаре који се односе на уређивачку политику можете послати на адресу webdesk@rts.rs. Поља обележена звездицом обавезно попуните.

Коментари

Istina
Зашто морамо да славимо Осми март
Re: Ministarka zdravlja????
Акушерско насиље – чије је ћутање неопростиво
Мајка
Акушерско насиље – чије је ћутање неопростиво
Rad s ljudima
Акушерско насиље – чије је ћутање неопростиво
'Ako smo pali, bili smo padu skloni.'
Акушерско насиље – чије је ћутање неопростиво