Intervju: Aleksa Đilas

Imao sam dva života-naučnog radnika i život čoveka koji je emigrant, koji se zalaže za demokratiju i pravnu državu i te moje aktivnosti su se preplitale, rekao Aleksa Đilas gostujući u emisiji "Svedok" na RTS-u.

Gostujući u emisiji "Svedok" na RTS-u, sociolog, istoričar i publicista Aleksa Đilas rekao je da se pre tačno 11 godina u Srbiju vratio iz emigracije, da se povremeno plašio, ali da nije odustajao od svojih ideja.

(Snimak "Svedoka" možete pogledati/preuzeti na našoj strani Emisije

"Bila je nedelja, kada sam se posle 11 godina emigracije, što u Londonu, što u Sjedinjenim Državama, vratio u Beograd. Postao sam emigrant tako što sam 1980. godine počeo da pišem za 'Našu reč', srpski demokratski mesečnik čiji je urednik bio Desimir Tošić, a napadali su ga tadašnji poznati partijski funkcioneri-Stane Dolanc, režimski novinari, čak i zamenik republičkog sekretara za unutrašnje poslove Obren Đorđević".

Na pitanje Glavnog i odgovornog urednika Informativnog programa RTS-a Nenada Lj. Stefanovića da li se plašio povratka, Đilas je rekao da je bilo povremenog straha, ali da nije odustajao.

"Ljudi zaboravljaju, a teško je i priznati. Povremeno sam se plašio. Plašila se i britanska policija, oni su mi nudili zaštitu, da policajac živi sa mnom u stanu. Ali kada sam došao, nisam osećao strah, bio sam veoma uzbuđen", rekao je Đilas.

Govoreći o godinama u emigraciji, Đilas, koji je bio i stručni naučni saradnik na Harvardu, ističe da je imao dva života, ali da je jedna od presudnih stvari koje su pratile njegov povratak i rečenica njegovog oca Milovana da "vlade i režimi dolaze i odlaze, a traju narodi i domovine".

"Ta rečenica dobro sažima moje tadašnje osećaje. Imao sam dva života, jedan naučnog radnika, jer od Harvarda nema boljeg mesta ako volite naučni rad, ali i život čoveka koji je emigrant, koji se zalaže za demokratiju, pravnu državu, i te moje aktivnosti su se preplitale.

Đilas je rekao i da bi bio nedosledan prema sebi da se nije vratio i da je ostao na Zapadu. "Glavni razlog što sam se vratio jeste što je ovde tada bilo veoma loše", rekao je Đilas.

Disidenti uvek u manjini

Na pitanje Glavnog i odgovornog urednika Informativnog programa RTS-a Nenada Lj. Stefanovića ima li danas disidenata, Đilas je rekao da ta reč danas ima sasvim drugačije značenje.

"To je danas drugo značenje, sama reč se odnosi na nekog ko se suprotstavlja zakonski utvrđenom mišljenju, bilo u partiji, ili u recimo nekoj crkvenoj organizaciji. Taj izraz je dobio jedno specifično značenje".

To znači, prema rečima Đilasa "dugogodišnju borbu za ljudska prva, reforme, građansko društvo, demokratiju, nezavisno sudstvo, ali u zemlji. U suštini, vi samo trpite silu i uvek postoji ozbiljna mogućnost da budete uhapšeni".

"Kada je moj otac bio u zatvoru, živeli smo uvek u jednoj nervnoj napregnutosti. Sada sa otvaranjem arhiva, recimo Brozovih, sve se to može videti, ti zahtevi za hapšenjem, preteći komentari i planovi njegovog moralnog uništenja. Disident može biti religiozan, ali ne i fanatik i ne bori se za utopijsku ideju, ali je ideja u tom trenutnom poretku uvek samo daleka budućnost. Disidenti su uvek u manjini, ne teže vlasti i nemaju organizaciju.

Prema rečima Đilasa, sudbine disidenata su bile različite posle pada komunizma, ali su u prvi plan izbili ekstremisti.

"Tako je moralo da bude, bilo je to ekstremno vreme koje su stvarali ekstremni ljudi, ali koje je i samo stvaralo ekstremne ljude, ideje i ideologije. Većina njih koje znam nisu želeli vlast, kao ni moj otac. Ali to je šteta za naše društvo, to što oni nisu bili centar političkog života, da pokušaju recimo pomirenje Hrvata i Srba. A imali su i autoritet van granica države. Rat je međutim dolazio, i to je ih je gurnulo u stranu".

Raspad Jugoslavije strašan poraz Evrope

Što se tiče raspada Jugoslavije, Đilas kaže da "Jugoslavija nije bila veštački stvorena država, da su o njenoj sudbini odlučivali odnosi Beograda i Zagreba, da su u njoj ljudi delili jezik, sarađivali u kulturi i privredi, imali u sebi želju za jugoslovenstvom".

Ali, prema njegovim rečima, tu je postojala i ona "druga, šovinistička strana svega.i priroda federalnog sistema.

"Ja sam za demokratiju, ali taj sistem nije bio loš jer je čuvao identitete i omogućavao komunikaciju. Bila je Jugoslavija ono što će možda biti budućnost Evrope. Mislim da će istorija pokazati da je to bio strašan poraz Evrope, u doba rušenja mnogih zidova podstaknuto je razaranje jedne takve zajednice", rekao je Đilas.

"Ja se ne ljutim što se negativno komentariše kada kažem da sam Jugosloven, jer kažem i da sam i Crnogorac i Srbin, meni se to ne isključuje međusobno. To je moj stari identitet, i ja neću da ostavim svoju prvu ljubav".

Što se tiče obeležavanja 60. godina od oslobođenja Beograda u Drugom svetskom ratu, i posete ruskog predsednika Medvedeva, Đilas je rekao da je "žalosno što neko sa kraja sveta mora da nas podseti na te žrtve i na partizanski pokret i brojnost Srba u tim ratnim godinama".

"Sovjeti nam jesu pomogli tenkovima i artiljerijom, ali sada imate jednu tendenciju kod mladih da Partizani nisu bili dobri Srbi, a to je netačno. Uzmimo Crnogorce, oni su posebni, ali to jeste deo srpskog naroda. Italija je htrela da obnovi njihovu državnost, i tu su komunisti oslobodili Crnu Goru, pa je to svetla tačka srpske istorije".

Novokomponovani četnici prihvatili barjak ekstremizma

O četničko-partizanskim sporovima, koji i danas traju, Đilas kaže da je početkom 80-tih u 'Našoj reči' napravljeno pomirenje. Četnički pokret je ipak bio heterogen, kaže Đilas, i dodaje da su verovatno i samom Draži Mihajloviću bile kao ideje strane podele među Srbima i ekstremni šovinizam.

"Novokomponovani četnici, donedavno šefovi partijskih komiteta prihvatili su barjak ekstremnog četništva i dele srpsko društvo ne samo politički nego i teritorijalno", rekao je Aleksa Đilas.

Na pitanje smeta li mu govor mržnje više nego ranije, Đilas je rekao da "smo mi emotivni i temperamentni, često bolji u delima nego u rečima, izgrdimo pa pomognemo. Taj naš mentalitet je simpatičan. Nije tragično ako nadvladaju emocije, ali jeste ako to postane navika. Manje zameram gađanje cipelom u parlamentu, nego nedostatak izvinjenja i odbranu incidenata. Protiv toga treba biti. Parlamentarizam je nežna biljka".

Na pitanje Glavnog i odgovornog urednika Informativnog programa RTS-a Nenada Lj. Stefanovića da li raspad Jugoslavije još uvek traje, Đilas ističe da "taj raspad još uvek nije gotov, a bio je toliko krvav. Ta agonija predugo traje, jer Jugoslavija umire dvadeset godina, i to znači da je postojala neka duboka unutrašnja logika u toj državi. Situacija u Bosni nije rešena, Kosovo je pred MSP, ni to nije razrešeno, još uvek se nadamo. Postoji problem Sandžaka, Vojvodine, albanskih područja u Srbiji, a onda i Makedonija. To je novi nevidljivi zid između Albanaca i Makedonaca".

Što se tiče Kosova, i "sakupljanje malih poena", Đilas kaže da "ta priča nije završena".

"Da smo to pokušali pre 20 godina možda bi više dobili. Sada su nam karte u rukama mnogo slabije", rekao je Đilas i upozorio da svakako treba praviti kompromise kada prilika postoji.

Velika Albanija donekle već postoji

Što se tiče odnosa sa Albanijom, i Đilasovog ranijeg upozoravanja na stvaranje Velike albanije, on kaže da takva tvorevina donekle već postoji.

"Sada me muči kao pitanje da li se stvara jedna ili dve Velike Albanije. Kao državu, Albaniju deli reka Škumba koja se uliva u Jadransko more. Severno i južno od nje žive dve različite etničke grupe i dva različita dijalekta. Na jednoj strani imate Prištinu kao jak grad, koja je bogata i obrazovana, sa kadrovima koje je Jugoslavija uradila i taj severni deo koji teži Kosovu i Prištini, a sa druge pitanje da li će oni kao glavni grad prihvatiti Tiranu, i vidi li ih Tirana kao svoje, ima li snage da svoj državni aparat proširi tamo. Albanija je za nas bitna država, a mi o njima malo znamo kao o narodu. Recimo, voleo bih da RTS ima dopisnika tamo, da prati događaje, kulturu, štampu, političke debate. Imamo narod na koji ja gledam kao na budućegsaveznika.

Ukidanje viza za građane Srbije Đilas pozitivno ocenjuje, ali ponavlja raniji stav da će Srbija pred "vratima Evrope" biti još tridesetak godina. Važno je da ljudi nisu stigmatizovani, ocenio je Đilas.

"Nadam se da sam pogrešio, biće to spor i dug proces, a putovanje je važno jer nas tera na pozitivne promene. Ja sam evrokritičar, ali i potpuno za Evropu, jer za nas nema drugog puta. Ustav Evrope se promenio, kriza je aktuelna, male zemlje nemaju toliko prava kao i ranije, ali Evropa je nama važna i za reforme i za status u međunarodnoj zajednici. Ali i pred nama samima".

"Mi smo jedan oklevetan narod, i o nama su rečene najstrašnije stvari, ali Evropa ne pripada nikome, ni Angeli Merkel, ni novinarima, ni istoričarima koji o nama loše pišu, ni Braunu, ni Sarkoziju, oni su tu, ali ona postoji i postojaće vekovima, jer ima jednu vrlo neobičnu sudbinu. Dala je ogroman doprinos kulturi, civilizaciji, nauci, ali je i bila poprište najstrašnijih sukoba. Toga evropljani nisu dovoljno svesni. Šta god ružno rekli o nama, rekli su jedni o drugima to isto. Ne treba da budemo pesimisti, ali ni da se durimo. Moramo se kritikama racionalno suprotstaviti. Važno je mirno, uporno i dostojanstveno kretanje ka Evropi".

Ne možemo očekivati podršku SAD

O stavu zvaničnog Beograda da Srbija ima četiri stuba spoljne politike-EU, Kinu, Rusiju i SAD, Đilas kaže da to izgleda uprošćeno i pojednostavljeno.

"Jesmo li mi ikoga pitali da li hoće da bude stub naše spoljne politike. To su velika ograničenja, jer recimo bolje ekonomske odnose nemamo ni sa kim drugim, nego sa Evropom. Ni Kina ni Rusija ne traže vojne saveze, ali ni mi to nećemo, to bi opet bile nove podele. Greška je što Indija nije pomenuta, gde nam je recimo zbog jezika lakše da komuniciramo, a to je najveća demokratija na svetu, i najveća multietnička zemlja".

"Ne možemo očekivati nikakvu podršku od SAD, i to traje dvadesetak godina, bombardovanje, pitanje Kosova, obučavanje hrvatskih trupa, kampanje...Ja volim Ameriku, ali ne i njenu spoljnu politiku. I nama sve to ne ide u prilog", ocenjuje Đilas odnose sa Sjedinjenim Američkim Državama. Preporučio bih da se što dalje držimo od Amerike, naročito kada je u pitanju moguća vojna saradnja.

"Obama vodi dva rata, sa Talibanima i sa Vašingtonom koji mu se odupire u zdravstvu, ekologiji, politici na Bliskom istoku. Priznao bih mu da je poboljšao politku prema Rusiji".

Muslimanska tradicija i evropski standardi

Što se tiče "uklapanja muslimanske populacije u evro standarde, što dovodi do zategnutosti u Evropi, Đilas kaže da je to teško pitanje.

"Brojni muslimani u Evropi imaju pravo glasa, i to će uticati na njihove političare da ih više podržavaju na našim prostorima. Ja bih recimo bio za reintegraciju BiH, ali ako bi krenula odozdo i bila spontana. Međutim, ovo nemuslimansko javno mnjenje imaće mnogo više razumevanja za naše dileme, ako ih i samo ima. Sa te tačke gledišta potrebna je velika strpljivost".

"Alija Izetbegović, koji je bio prihvaćen kao lider muslimana, 1970. godine je napisao brošuru za islamizaciju muslimana gde kritikuje Tursku zato što je sekularna, nacionalna država, i da je dok je bila muslimanska bila svetska sila. Kritikuje i Arapske države. Sada se vidi da je on naslutio te trendove, jer je Islam kao politička snaga danas mnogo jači", ocenjuje Aleksa Đilas.

O mogućem putu Srbije ka dvopartijskom sistemu, Đilas misli da će nadvladati umerene snage. "Mislim da je dvopartijski sistem bolji jer birači imaju jasniju sliku. Unajmljuju i otpuštaju Vladu.

Na pitanje o pokojnom patrijarhu Pavlu, i utiscima sa njegove sahrane, Đilas kaže da je "sahrana bila lepa kao i patrijarhov život".

"Mnogo se piše o njemu, ali mnoge osobine su nedostižne, ne samo nama, običnim ljudima, nego i svešetnicima i vladikama. Mi moramo tome težiti, i ispitivati sebe iznova. Opčinjen sam tom njegovom sumnjom, i to je najveće nasleđe koje nam je on ostavio".

Đilas zaključuje da i dalje ostaje "angažovani posmatrač", koji ne namerava da se bavi politikom.

Број коментара 28

Пошаљи коментар
Види још

Упутство

Коментари који садрже вређање, непристојан говор, непроверене оптужбе, расну и националну мржњу као и нетолеранцију било какве врсте неће бити објављени. Говор мржње је забрањен на овом порталу. Коментари се морају односити на тему чланка. Предност ће имати коментари граматички и правописно исправно написани. Коментаре писане великим словима нећемо објављивати. Задржавамо право избора и краћења коментара који ће бити објављени. Коментаре који се односе на уређивачку политику можете послати на адресу webdesk@rts.rs. Поља обележена звездицом обавезно попуните.

субота, 20. април 2024.
4° C

Коментари

Istina
Зашто морамо да славимо Осми март
Re: Ministarka zdravlja????
Акушерско насиље – чије је ћутање неопростиво
Мајка
Акушерско насиље – чије је ћутање неопростиво
Rad s ljudima
Акушерско насиље – чије је ћутање неопростиво
'Ako smo pali, bili smo padu skloni.'
Акушерско насиље – чије је ћутање неопростиво