Srbija i Hrvatska u martu o procesuiranju ratnih zločina?

Ovaj susret planiran je nakon prve zvanične posete predsednika Srbije Aleksandra Vučića Hrvatskoj, tokom koje je sa tamošnjim zvaničnicima dogovoreno rešavanje svih otvorenih pitanja i problema između dve države.

Prema hrvatskim medijima, ključna tema razgovora Kuburovićeve i Bošnjakovića biće ukidanje zakonske odredbe o "univerzalnoj jurisdikciji", koja Srbiji omogućava krivično gonjenje hrvatskih državljana koji su krivična dela počinila na teritoriji bivše SFRJ.

Odrebama Zakona o organizaciji i nadležnosti državnih organa za procesuiranje ratnih zločina iz 2003, koji je sporan Hrvatskoj, određena je funkcionalna nadležnost Tužilaštva za ratne zločine, a te odredbe su u skladu sa Krivičnim zakonikom Srbije, koji poznaje princip univerzalne nadležnosti.

Univerzalna nadležnost je princip međunarodnog prava, koji predviđa da se u domaćoj državi sudi strancu koji učini krivično delo u inostranstvu.

Kako pišu mediji u Hrvatskoj, tokom susreta Kuburovićeve i Bošnjakovića biće sklopljen bilateralni sporazum, koji će regulisati da se optuženima za ratne zločine sudi po mestu prebivališta.

Ministarstvo pravde: Teme će tek biti utvrđene

U srpskom Ministarstvu pravde, međutim, kažu da će teme sastanka tek biti utvrđene.

"Pojedinosti sastanka i teme razgovora će biti definisani pred dolazak Bošnjakovića, koji je planiran za mart, a datum postene još nije utvrđen", rečeno je Tanjugu u Ministarstvu pravde Srbije.

Navode da su otvoreni za sve teme.

"Ima više tema o kojima Srbija i Hrvatska mogu da razgovaraju u oblasti pravosuđa. Mi smo otvreni za sve teme i nadamo se da će se razgovori završiti dobrim rezultatima, napominju u ministarstvu.

Zakon o poništavanju svih akata i sporazuma

Tanjug saznaje da je jedna od tema o kojoj bi ministri takođe trebalo da pričaju je hrvatski Zakon o poništavanju svih akata i sporazuma, koji su zaključeni sa Srbijom, a koji se odnose na pružanje međunarodne pravne pomoći u postupcima za ratne zločine.

Taj zakon je sporan za Srbiju, jer je nakon njegovog usvajanja uzajamna pravna pomoć u procesima za ratne zločine u potpunosti izostala.

Što se tiče univerzalne nadležnosti, Hrvatska osporava pravo Srbije da hapsi i sudi njenim državljanima za ratne zločine i traži od Srbije da promeni svoj zakon odnosno da odustane od principa "univerzalne" nadležnosti za procesuiranje ratnih zlocina izvršenih na teritoriji cele bivše Jugoslavije.

Hrvatskoj, međutim pomenuti Zakon i odredba o univerzalnoj jurisdikciji nisu smetali kada su primenjeni u procesu za zločin na Ovčari, kod Vukovara prema optuženima koji su hrvatski državljani - srpske nacionalnosti, a koje je Odeljenje za ratne zlocine u Beogradu osudilo na stroge zatvorske kazne.

Zakon je Hrvatska počela da osporava nakon hapšenja hrvatskog branitelja Veljka Marića u Srbiji, kada su i Zagrebu dostavljene liste od 33 osumnjičena hrvatska državljana za ratne zločine 2011. godina, na kojoj su, kako prenose mediji, bili i neki hrvatski zvaničnici.

Otprilike u isto vreme hrvatske vlasti poslale su Beogradu ažurirani spisak sa na kojem je bilo 1. 549 imena Srba osumnjičenih za zločine.

Svojevremeno je Hrvatska pokušavala u dva navrata da tim argumentom blokira Srbiji otvaranje Poglavlja 23 u pregovorima Srbije i EU, kao i da vrši pritisak pred donošenje presude Međuanrodnog suda pravde u sporu između Srbije i Hrvatske za genocid, a on je i dalje u agendi spornih pitanja dve zemlje.

U hrvatskoj stručnoj javnosti u poslednje dve godine se može čuti da srpski Zakon nije suprotan normama međunarodnog prava, ali da je "suprotan pregovaračkom okviru koji Srbija ima u pretpristupnim pregovorima za ulazak u EU, koja zahteva da se mora voditi računa o regionalnoj saradnji i dobrosusedskim odnosima".

Međutim, nadležnost Srbije da sudi Hrvatima za dela počinjena na teritoriji bivše Jugoslavije zasniva se na principu međunarodnog prava o univerzalnoj nadležnosti, koje poznaje i Hrvatska, ali i većina država EU.

Prema mišljenju domaćih pravnika, Srbija ima međunarodnu obavezu da goni izvršioce krivičnih dela ratnih zločina, bez obzira na njihovu nacionalnu ili etničku pripadnost, baš kao što tu obavezu ima i Hrvatska.

Sličnu vrstu definicije nadležnosti ima Francuska za teritoriju bivše SFRJ i Ruandu za događaje iz 90-ih godina, i Velika Britanija za ratne zločine izvršene na teritoriji Nemačke tokom Drugog svetkog rata.

Pored toga, veći broj zemalja iz EU takode poznaje univerzalnu nadležnost, kakvu je poznavala i SFRJ kada su se ti zločini i dogodili.