NATO: Pitanje članstva Srbije nije tema

Poruka koju NATO stalno šalje glasi: mi smo statusno neutralni kada je reč o Kosovu i podržavamo stabilnost svih zajednica na tom području, kaže za "Dojče vele" predstavnik Alijanse zadužen za Zapadni Balkan Lori Voker.

Dojče vele: Uticaj Rusije na Balkanu očigledno je sve veći. Kako na to reaguje NATO, imajući u vidu neizvesnost zbog nove američke administracije?

Lori Voker: Balkan vidimo kao jedan od regiona koji su od strateškog značaja za Alijansu, ali takođe veoma pazimo na to da zemljama u regionu bude omogućeno da bez pritisaka donose sopstvene odluke. Dakle, iz tog razloga smo zabrinuti zbog sve veće propagande i dezinformacija sa ruske strane. Ono što osećamo kao važno sa stanovišta NATO-a, jeste da se tome suprotstavimo činjenicama, kontinuirano i na miran način. Mi ne pokušavamo da se takmičimo sa Rusima u nekoj vrsti propagandne trke, ali se trudimo – pa neka činjenice govore same za sebe.

Nastavićemo da podržavamo zemlje regiona i njihove sposobnosti da donose sopstvene odluke, a povećali smo i saradnju sa Evropskom unijom u pogledu podrške tim zemljama. Mislim takođe da moramo da budemo oprezni i da sagledamo činjenice: ponekad se ruski uticaj u regionu preuveličava. Ako uzmete na primer Srbiju i pogledate statistiku ruske trgovine sa tom zemljom, vidite da taj udeo čini oko osam odsto od ukupne trgovine Srbije, dok je udeo EU viši od 60 procenata. Te stvari moramo da imamo vidu.

Konkretno, kakvom se komunikacijom ili kakvim merama suočavate sa tim rastućim fenomenom?

To je fenomen koji postaje sve veći, ali nije sasvim nov. Ono što mi radimo jeste vođenje računa o tome da šaljemo koherentne i koordinirane, strateške poruke i da budno pratimo šta se dešava u regionu. Takođe, mi se politički bavimo regionom: generalni sekretar NATO-a nedavno je bio u Bosni i takođe posetio Kfor. Uvereni smo da dajemo sve od sebe kako bi naša poruka tu bila jasna.

Pomenuli ste posetu generalnog sekretara Bosni i Hercegovini i Kosovu. Kako NATO vidi te dve zemlje u svojoj strategiji bezbednosti u celini i u regionu?

Pre nego što odgovorim, želeo bih da dam malo uopšteniju sliku o tome kako se NATO odnosi prema regionu. Saveznici su dosledno isticali svoju posvećenost regionu. Prva stvar koju NATO radi jeste da podupire bezbednost i stabilnost u regionu, naročito kroz prisustvo Kfora na Kosovu. Ali mi takođe radimo sa svim zemljama u regionu kroz partnerstvo i reforme, pomažući im da izgrade svoje kapacitete, da jedna drugu integrišu i da sarađuju. Podržavamo članstvo u NATO-u za one zemlje koje to traže i pomažemo im na tom putu.

Kada pogledamo Bosnu, ona želi da postane članica NATO-a i ima jasne ciljeve u vezi s tim. Bosna je postala izvoznik bezbednosti i prisutna je već neko vreme u Avganistanu. Oružane snage Bosne dobar su primer za reforme. Kada je reč o Kosovu, NATO kao takav nije "u poslu priznavanja". Mi smo neutralni kada je reč o statusu Kosova. Mi smo tu da na osnovu rezolucije Saveta bezbednosti UN 1244 obezbedimo sigurno i bezbedno okruženje za sve tamošnje zajednice. Kfor je uz Kosovsku policiju i Euleks treći činilac, i mi podržavamo kosovske bezbednosne snage u izgradnji njihovih kapaciteta, kako bi one takođe efikasno igrale svoju ulogu u bezbednosti i stabilnosti na Kosovu.

Ali u poslednje vreme je porasla nestabilnost u BiH i na Kosovu, zbog različitih uticaja, bezbednosnih pitanja i provokacija. Kako reagujete u slučajevima kao što su, na primer, izgradnja zida u Mitrovici ili provokacije sa srpskim vozom?

Ono što je važno jeste da ljudi ostanu mirni i ublaže retoriku, jer je u interesu svih da zaista rade zajedno i na suštinskim pitanjima. Poruka koju NATO stalno šalje glasi: mi smo statusno neutralni kada je reč o Kosovu i podržavamo stabilnost svih zajednica na tom području. Zid se uklanja, a generalni sekretar NATO-a se u Davosu sastao sa premijerom Srbije kako bi razgovarao incidentu sa vozom i izrazio našu zabrinutost u vezi s tim. Potom je bio još jedan sastanak u okviru dijaloga Beograd–Priština, koji NATO podržava. Dakle, u suštini, naša poruka je da se gleda dugoročno, da se zadrži mir, da porast nacionalističke retorike nije nikome u interesu, iako se ovakve stvari dešavaju s vremena na vreme, tu i tamo. Ali, u suštini, mi smo tu kako bismo imali stabilizujući i umirujući uticaj na ono što se dešava u regionu.

Politika Srbije bi jednostavno mogla ovako da se opiše: "da" Evropskoj uniji i zapadnoj integraciji, ali "ne" ili neutralan odnos u vezi sa integracijom u NATO. Da li i Srbiju vidite kao budućeg kandidata za članstvo u NATO-u?

Za nas se ne radi o članstvu, već o partnerstvu, jer, kao što sam rekao, mi poštujemo želje različitih zemalja. Srbija ne traži članstvo u NATO-u i mi ne pokušavamo da je podstaknemo u tom pravcu. Mi smo i više nego srećni da radimo sa Srbijom na utemeljivanju vojne neutralnosti, o kojoj je odluku doneo njen parlament, baš kao što to radimo sa mnogim drugim zemljama – Austrijom, Finskom, Švedskom ili Irskom. Dakle, mi u stvari imamo dobre odnose sa Srbijom, kako u pogledu praktične saradnje tako i političkom dijalogu, pa pitanje članstva za nas nije tema.

A šta je sa Crnom Gorom? Ta zemlja je veoma blizu ulasku u NATO, ali je veliki broj njenih građana protiv članstva. Šta preduzimate kako biste osigurali podršku za NATO u toj zemlji?

Nisam uveren da je više od polovine stanovništva zaista apsolutno protiv članstva u NATO-u. Vlada, ali i više opozicionih stranaka, podržavaju članstvo u NATO-u. Ali mi shvatamo da je to i dalje tema u javnoj diskusiji u Crnoj Gori, i da je bilo mnogo napora od strane vlasti i nevladinih organizacija da se ljudi uključe u tu diskusiju. Mi smo bili deo toga.

Donald Tramp do sada nije uspeo da pošalje jasne signale u pogledu budućeg proširenja NATO-a u Evropi. Da li mislite da će se politika proširenja nastaviti?

NATO ostaje posvećen politici otvorenih vrata. To je bila jedna od najuspešnijih politika Alijanse: od prvobitnih 12 članica prilikom osnivanja 1949. godine, porasli smo na 28, a uskoro će nas, nadam se, biti i 29. Radujem se završetku svih formalnosti i dobrodošlici Crne Gore u Alijansu.

Nakon poslednjih sastanaka u Minhenu i Briselu, stiče se utisak da strah u vezi sa budućnošću NATO-a polako nestaje i da postoji neki novi konsenzus o politici Alijanse. Da li je to tačno?

Bilo je nekih jakih poruka o posvećenosti Sjedinjenih Država NATO-u, i to sa najvišeg nivoa. Generalni sekretar takođe je jasno stavio do znanja da radi na pitanju troškova i mi u tom pogledu napredujemo.

U poslednje vreme je bilo mnogo govora o opasnosti od islamskog ekstremizma na Balkanu?

NATO se time bavi preko svojih osnovnih instrumenata o kojima sam već govorio: izgradnjom i jačanjem institucija i kapaciteta. U tim oblastima sarađujemo sa svim zemljama u regionu, obučavamo i obezbeđujemo sigurno skladištenje oružja i municije: tokom godina smo u regionu uništili na desetine hiljada komada malog oružja i hiljade tona municije, kako bismo bili sigurni da to oružje neće biti zloupotrebljeno. Takođe podstičemo saradnju civilnih i vojnih vlasti u regionu. Dakle, mi veoma mnogo radimo sa zemljama u regionu.

Lori Voker zadužen je za region Zapadnog Balkana pri Odeljenju NATO-a za političke poslove i bezbednosnu politiku.

Број коментара 2

Пошаљи коментар

Упутство

Коментари који садрже вређање, непристојан говор, непроверене оптужбе, расну и националну мржњу као и нетолеранцију било какве врсте неће бити објављени. Говор мржње је забрањен на овом порталу. Коментари се морају односити на тему чланка. Предност ће имати коментари граматички и правописно исправно написани. Коментаре писане великим словима нећемо објављивати. Задржавамо право избора и краћења коментара који ће бити објављени. Коментаре који се односе на уређивачку политику можете послати на адресу webdesk@rts.rs. Поља обележена звездицом обавезно попуните.

четвртак, 19. септембар 2024.
16° C

Коментари

Re: Knjiga
Амазоновим „Прстеновима моћи" нема помоћи
Re: Steta
Амазоновим „Прстеновима моћи" нема помоћи
Re: Ко би свијету угодио
Амазоновим „Прстеновима моћи" нема помоћи
Knjiga
Амазоновим „Прстеновима моћи" нема помоћи
Komentar
Амазоновим „Прстеновима моћи" нема помоћи