Читај ми!

Sastav Dačićevog kabineta

Vlada premijera Ivice Dačića ima 19 članova i 17 resora. U kabinetu je najviše ekonomista, politikologa, pravnika i lekara.

Poslanici Skupštine Srbije izabrali su novu Vladu Republike Srbije na čijem čelu je Ivica Dačić. U Vladi ima 19 članova i 17 resora. Najviše je ekonomista i politikologa, zatim pravnika, lekara i inženjera.

Ivica Dačić (1966), premijer i ministar unutrašnjih poslova, diplomirao je na Fakultetu političkih nauka u Beogradu. Bio je prvi predsednik Mladih socijalista Beograda od 1990. godine i portparol SPS-a od 1992. do 2000. godine.

Funkciju predsednika Gradskog odbora SPS-a Beograda obavljao je od 2000. do 2003. godine. Bio je član Parlamentarne delegacije Narodne skupštine Republike Srbije u Parlamentarnoj skupštini Saveta Evrope.

Bio je predsednik Poslaničke grupe u Narodnoj skupštini Republike Srbije i u Skupštini SRJ i savezni poslanik u Veću građana Savezne skupštine Savezne Republike Jugoslavije od 1992. godine. Obavljao je funkciju ministra za informisanje u takozvanoj prelaznoj Vladi Republike Srbije od oktobra 2000. do januara 2001. godine.

Predsednik je Socijalističke partije Srbije od decembra 2006. godine. Jula 2008. godine, stupio je na dužnost prvog potpredsednika – zamenika predsednika Vlade Srbije i ministra unutrašnjih poslova.

Aleksandar Vučić (1970), prvi potpredsednik Vlade i ministar odbrane, diplomirao je na Pravnom fakultetu u Beogradu kao jedan od najboljih studenata u generaciji. Usavršavao se u Velikoj Britaniji, u Brajtonu, gde je boravio nešto više od godinu dana.

Član Srpske radikalne stranke postao je 1993. godine i iste godine izabran je za poslanika u Narodnoj Skupštini. U Vladi narodnog jedinstva od 24. marta 1998. godine obavljao funkciju ministra za informisanje.

Za poslanika u Skupštini SRJ biran je tri puta, u Veće Republika prvi put u februaru 1998, drugi put u maju 2000, i na saveznim izborima 24. septembra 2000. godine.

Bio je narodni poslanik i zamenik predsednika poslaničke grupe Srpske radikalne stranke u Narodnoj Skupštini Republike Srbije, član Administrativnog odbora i Odbora za ustavna pitanja, i zamenik predsednika Odbora za Kosovo i Metohiju i Odbora za kulturu i informisanje. Početkom oktobra 2008. godine, priključuje se osnivanju Srpske napredne stranke Tomislava Nikolića.

Jovan Krkobabić (1930), potpredsednik Vlade i ministar rada, zapošljavanja i socijalne politike, diplomirao je, magistrirao i doktorirao na Fakultetu političkih nauka u Beogradu.

Radio je 18 godina u Institutu za nuklearne nauke u Vinči. Bio je osnivač i direktor Republičke zajednice penzionog i invalidskog osiguranja samostalnih delatnosti (današnji Fond PIO samostalnih delatnosti). Predsednik je Partije ujedinjenih penzionera Srbije od 2006. godine i Saveza penzionera Srbije.

Nosilac je mnogih domaćih i inostranih odlikovanja i priznanja, među kojima su Orden zasluga za narod, Priznanje Crvenog krsta Jugoslavije, Plaketa grada Beograda, Gramata SPC, Zlatna povelja Generalne skupštine Ujedinjenih nacija.

Rasim Ljajić (1964), potpredsednik Vlade i ministar unutrašnje i spoljne trgovine, telekomunikacija i informacionog društva, Medicinski fakultet završio je u Sarajevu. U periodu od 1989. do 2000. godine radio je kao novinar za brojne dnevne i periodične listove na prostoru bivše SFRJ.

Politikom se bavi od 1990. godine kada je izabran za generalnog sekretara SDA Sandžaka. Od 1994. godine predsednik je Koalicije Sandžak, koja je 2000. godine preimenovana u Sandžačku demokratsku partiju.

Posle petooktobarskih promena izabran je za ministra za nacionalne i etničke zajednice u Vladi SRJ. Posle izbijanja krize na jugu Srbije, u decembru 2000. godine, imenovan je za potpredsednika Koordinacionog tela za opštine Preševo, Bujanovac i Medveđu. U avgustu 2001. godine imenovan je za potpredsednika Koordinacionog centra za Kosovo i Metohiju.

Posle potpisivanja Beogradskog sporazuma marta 2003. godine izabran je za ministra za ljudska i manjinska prava u Savetu ministara SCG. Od jula 2004. godine predsednik je Nacionalnog saveta za saradnju sa Haškim tribunalom, a od jula 2006. koordinator za sprovođenje Akcionog plana za završetak saradnje sa tim sudom.

Od septembra 2005. godine predsednik je Koordinacionog tela za opštine Preševo, Bujanovac i Medveđu. Ministar rada i socijalne politike u Vladi Republike Srbije bio je u prethodne dve vlade.

Suzana Grubješić (1963), potpredsednica Vlade zadužena za evropske integracije, diplomirala je 1986. godine na Fakultetu političkih nauka u Beogradu.

Obrazovanje je nastavila na poslediplomskim studijama iz međunarodnog prava, a potom i iz međunarodne ekonomije na Siti koledžu u Njujorku. Usavršavala se i u okviru TEMPUS programa Evropske unije, kao i na specijalističkim studijama Centra za strateške i međunarodne studije u Vašingtonu.

Grubješićeva je jedan od osnivača G17 plus. Od 2003. godine je poslanik te stranke u Skupštini Srbije, a od 2007. i šef Poslaničke grupe. Članica je Administrativnog i Odbora za evropske integracije i šef delegacije Srbije pri Parlamentarnoj skupštini OEBS-a.

Marta 2011. godine, Grubješićeva je imenovana za zamenika šefa poslaničke grupe Ujedinjeni regioni Srbije u Skupštini Srbije.

Ivan Mrkić (1953), ministar spoljnih poslova, diplomirani je pravnik i iskusni karijerni diplomata. U diplomatskoj službi je od 1978. godine.

U Upravi za međunarodne organizacije nekadašnjeg Saveznog sekretarijata za inostrane poslove radio je od 1979. do 1982. godine. U Misiji tadašnje Jugoslavije pri Ujedinjenim nacijama, u zvanju atašea za političke poslove, radio je od 1982. do 1986. godine.

Bio je savetnik, potom pomoćnik načelnika Uprave u Sektoru za multilateralne aktivnosti. U zvanju ministra savetnika u Misiji naše zemlje u Briselu, tada Evropska zajednica, nalazio se od 1990. do 1992. godine.

Široj javnosti poznatiji je kao šef kabineta predsednika tadašnje Savezne Republike Jugoslavije, Dobrice Ćosića, tokom 1992. i 1993. godine. Kao otpravnik poslova, potom ambasador SRJ, boravio je u Nikoziji, na Kipru, od 1993. do 1999. godine. Te godine postaje zamenik šefa Sektora za bilateralu, da bi tokom 2000. i 2001. godine bio rukovodilac Sektora za bilateralu i pomoćnik Saveznog ministra za inostrane poslove.

Od godine 2004. nalazi se u Grupi ambasadora za specijalne i ad hok poslove u Ministarstvu spoljnih poslova tadašnje SCG. Potom 2005. postaje predsednik Nacionalne komisije za sprovođenje Konvencije o zabrani hemijskog oružja. Bio je ambasador Srbije u Japanu od 2006. do 2011. godine. Državni sekretar Ministarstva spoljnih poslova Srbije postao je 2011. godine.

Mlađan Dinkić (1964), ministar finansija i privrede, diplomirao je 1988. godine na Ekonomskom fakultetu u Beogradu, na kojem je 1993. godine odbranio titulu magistra. Od 1994. do 2000. godine bio je asistent-pripravnik, a potom i asistent na predmetu Teorija i planiranje privrednog razvoja na istom fakultetu.

Političku karijeru započeo je 1997. godine kao jedan od osnivača G17 plus. Od 2000. do 2003. godine obavljao je funkciju guvernera Narodne Banke Srbije. Funkciju ministra finasija obavljao je od 2004. do 2006. godine.

Ministar ekonomije i regionalnog razvoja postao je 2007. godine, a nakon parlamentarnih izbora 2008. poverena mu je dužnost potpredsednika Vlade Republike Srbije, kao i još jedan mandat na istom ministarskom mestu.

Maja 2010. godine formirao je Ujedinjene regione Srbije. Februara 2011. godine, nakon što je premijer Mirko Cvetković pokrenuo postupak za njegovu smenu, Dinkić je podneo ostavku na mesto potpredsednika Vlade i ministra ekonomije i regionalnog razvoja.

Nikola Selaković (1983), ministar pravde i državne uprave u novoj vladi, rođen je u Užicu, školovao se u Beogradu gde je završio Pravni fakultet Univerziteta u Beogradu, na kojem sada radi kao asistent, na predmetu Uporedna pravna tradicija.

Član je Srpske napredne stranke od 2008. Član je Izvršnog odbora SNS-a i predsednik Saveta za pravna pitanja.

Bio je zapažen student, a u više navrata je pobeđivao na nadmetanjima u besedništvu na Pravnom fakultetu, kao i na Festivalu besedništva u Sremskoj Mitrovici, Sirmium lux verbi, gde je pobedio.

Zorana Mihajlović (1970), ministarka energetike, razvoja i zaštite životne sredine, diplomirala je i doktorirala na Ekonomskom fakultetu u Beogradu, a vanredni je profesor Univerziteta "Megatrend". U SNS-u je član Predsedništva i predsednica Saveta za energetiku i rudarstvo. Ranije je u G17 plus bila predsednica resornog odbora za energetiku i potpredsednica Gradskog odbora te stranke u Beogradu.

Rođena je u Tuzli, osnovnu i srednju školu je završila u Beogradu, kao učenik generacije.
Deset godina je radila u "Elektroprivredi Srbije", u Javnom preduzeću za prenos električne energije "Elektroistok Beograd".

Bila je savetnik za energetiku potpredsednika, a potom i predsednika Vlade Srbije, kao i član Upravnog i Nadzornog odbora EPS-a.

U Vladi Republike Srpske bila je savetnik za energetiku premijera Milorada Dodika. Objavila je tri knjige i više desetina stručnih radova.

Goran Knežević (1957), ministar poljoprivrede, šumarstva i vodoprivrede, od jula ove godine je u trećem mandatu na mestu predsednika opštine, odnosno gradonačelnika Zrenjanina. Za predsednika te opštine je 2004. prvi put izabran na listi Demokratske strake, a od 13. juna 2008. bio je gradonačelnik, jer je Zrenjanin, u međuvremenu, dobio status grada. Tu funkciju prestao je da obavlja 23. aprila 2009. godine.

Za gradonačelnika je ponovo izabran 6. jula ove godine na listi SNS-a, kojoj je pristupio januara 2010. godine.

Bio je član Predsedništva Demokratske stranke i predsednik njenog Pokrajinskog odbora u Vojvodini. Godine 2007. dobio je nagradu "Gradonačelnik sa vizijom". Iste godine, Zrenjanin je proglašen za grad budućnosti.

Naredne 2008, Zrenjanin je Svetska banka rangirala na prvo mesto među gradovima u Srbiji i drugo u Jugoistočnoj Evropi u pogledu organizovanog poslovnog ambijenta.

U mladosti je igrao košarku, a bio je predsednik Košarkaškog saveza Srbije i Crne Gore. Diplomirao je na beogradskom Ekonomskom fakultetu. Do 2000. godine je radio u Kombinatu "Servo Mihalj" u Zrenjaninu.

Milan Bačević (1953), doskorašnji predsednik Izvršnog odbora SNS-a, a sada savetnik predsednika Srbije, ministar je rudarstva, prirodnih resursa i prostornog planiranja.

Rođen je u Komoranu. Završio je Prirodno-matematički fakultet. Magistrirao i doktorirao u Skoplju, a po obrazovanju je prostorni planer. Bio je poslanik SRS-a u dva mandata, zamenik ministra za nauku i tehnologiju do 2000. godine.

Redovni je profesor univerziteta i doktor nauka. Profesor je Odseka za geografiju Prirodno-matematičkog fakulteta Univerziteta u Prištini sa privremenim sedištem u Kosovskoj Mitrovici.

Bačević je, takođe, potpredsednik Srpskog geografskog društva i rukovodilac Naučnog odseka Srpskog geografskog društva. Važi za čoveka za vezu naprednjaka sa Rusijom, održava prisne kontakte sa strankom Jedinstvena Rusija.

Bratislav Petković (1948), ministar kulture i informisanja, dramski je pisac, kolekcionar starina, bibliofil, osnivač i vlasnik kolekcije Muzeja automobila, ali i kamerne scene "Moderna garaža".

Petković je diplomirao pozorišnu režiju u Beogradu i autor je više poznatih dramskih ostvarenja, među kojima su pojedina ekranizovana.

Na beogradskim scenama igrano je više njegovih dramskih tekstova: "Gran pri", "Legija časti", "Cvetovi zla", "Skadar", a reč je često o delima inspirisanim nacionalnom istorijom.
Tako je "Legija časti" tekst o proslavljenoj Milunki Savić, heroini srpske vojske u Prvom svetskom ratu.

Potomak je stare beogradske porodice poznate, između ostalog, po poslastičarnici, sada verovatno najstarijoj u Beogradu, koja je generacijama njihovo vlasništvo.

Alisa Marić (1970), ministarka omladine i sporta, najbolja je srpska šahistkinja i doktor ekonomskih nauka. Šahovsku karijeru započela je kao vunderkind, prvu turnirsku pobedu zabeležila je u devetoj godini. Bila je najmlađi šahovski majstor uopšte.

Rođena je u Njujorku, gde je njen otac tada radio kao službenik pri Ujedinjenim nacijama.
Rođena je u porodici matematičara. Otac Nebojša bio je univerzitetski profesor, a majka Živana srednjoškolski.

Završila je beogradsku Matematičku gimnaziju, a diplomirala na Ekonomskom fakultetu gde je završila i doktorske studije. Radi kao predavač na Fakultetu za kulturu i medije Megatrend univerziteta, predaje marketing. Koautor je udžbenika "Principi marketinga".

Njeni šahovski rezultati i danas su neprevaziđeni u regionu. Nakon prve turnirske pobede u devetoj godini, u petnaestoj je postala juniorski viceprvak sveta u kategoriji do 20 godina, a godinu potom seniorski prvak tadašnje Jugoslavije i predvodnik nacionalnog tima. Bila je treća na svetu u seniorskoj konkurenciji 1990. i 1991. godine. U Nju Delhiju 2000. godine je ponovo zauzela poziciju broj tri na svetu.

Žarko Obradović (1960), ministar prosvete, nauke i tehonolškog razvoja, diplomirao je na Fakultetu političkih nauka u Beogradu gde je i magistrirao i doktorirao. Od 1998. do 2000. godine obavljao je dužnost zamenika ministra za lokalnu samoupravu u Vladi Republike Srbije, a u prelaznoj Vladi od oktobra 2000. do januara 2001. godine bio je zamenik ministra za visoko obrazovanje.

Profesor je na Fakultetu za državnu upravu i administraciju Univerziteta "Megatrend". Narodni poslanik je od januara 2001. godine. Bio je predsednik i zamenik predsednika Poslaničkog kluba SPS-a u Narodnoj skupštini Republike Srbije. Zamenik je predsednika Socijalističke partije Srbije od decembra 2006. godine. Od jula 2008. godine bio je ministar prosvete u Vladi Republike Srbije.

Slavica Đukić Dejanović (1951), ministarka zdravlja, diplomirala je na Medicinskom fakultetu u Beogradu gde je završila i magistarske, doktorske studije i specijalizaciju neuropsihijatrije.

U tri mandata bila je poslanik u Skupštini Republike Srbije, a od 2000. do 2006. godine poslanik u Saveznom parlamentu SR Jugoslavije i Državne zajednice Srbija i Crna Gora. U prelaznoj vladi Skupštine Republike Srbije bila je ministar za brigu o porodici i član Interparlamentarne unije.

Redovni je profesor i šef Katedre za psihijatriju, kao i prodekan za međunarodnu saradnju Medicinskog fakulteta u Kragujevcu. Obavljala je funkciju prorektora na Univerzitetu u Kragujevcu i direktora Kliničko-bolničkog centra u Kragujevcu u periodu od 1993. do 2000. godine.

Član je Socijalističke partije Srbije od njenog osnivanja 1990. godine, u više navrata član Izvršnog odbora Glavnog odbora SPS-a, a za potpredsednika Glavnoga odbora SPS-a izabrana je 1996. godine i ponovo 2006. godine. Živi u Kragujevcu. U prethodnom mandatu bila je predsednica Narodne skupštine Republike Srbije.

Milutin Mrkonjić (1942), ministar saobraćaja, završio je Građevinski fakultet u Beogradu na Katedri za puteve, aerodrome i železnice. Prvi je direktor Saobraćajnog instituta CIP, a posle NATO bombardovanja rukovodio je Direkcijom za obnovu zemlje.

Jedan je od osnivača Socijalističke partije Srbije, a danas je potpredsednik SPS-a i član Predsedništva te stranke. Od 2000. godine bio je poslanik Veća republika u Saveznoj skupštini SRJ, a zatim i državne zajednice Srbija i Crna Gora.

Od 2006. godine bio je narodni poslanik SPS-a u Narodnoj skupštini Republike Srbije i potpredsednik republičkog parlamenta. U prethodnoj vladi bio je ministar za infrastrukturu.

Sulejman Ugljanin (1953), ministar bez portfelja, diplomirao je na Stomatološkom fakultetu u Sarajevu gde je završio i specijalizaciju. Radio je 12 godina kao stomatolog u Medicinskom centru u Novom Pazaru. Predsednik je Stranke demokratske akcije Sandžaka od 29. jula 1990. godine i Bošnjačkog nacionalnog Veća u Srbiji.

Na novembarskim izborima 1996. godine u Saveznoj Republici Jugoslaviji izabran je za saveznog poslanika u Veću građana Savezne Skupštine ispred Koalicije "Lista za Sandžak – dr Sulejman Ugljanin". Na prvim neposrednim izborima 2004. godine izabran je za predsednika opštine Novi Pazar.

Velimir Ilić (1951), ministar za građevinu i urbanizam, diplomirao je na Tehnološkom fakultetu Univerziteta u Beogradu 1976. godine, a magistrirao na Tehničkom fakultetu u Čačku 2005. godine. Političku karijeru započeo je 1990. godine u SPO-u kada postaje i narodni poslanik u Narodnoj skupštini Republike Srbije.

Prvi put je izabran za gradonačelnika Čačka 1996. godine. U proleće 1998. godine sa grupom istomišljenika osniva Novu Srbiju, a na prvoj osnivačkoj Skupštini stranke jednoglasno je izabran za predsednika Nove Srbije.

Na izborima 2000. godine ponovo je izabran za gradonačelnika Čačka, ali i za poslanika u Veću građana Savezne skupštine Savezne Republike Jugoslavije. Na izborima u decembru 2003. godine izabran je za ministra za kapitalne investicije u Vladi Republike Srbije.

Posle parlamentarnih izbora održanih 21. januara 2007. godine, Velimir Ilić nastavlja svoj rad u Vladi Republike Srbije kao ministar za infrastrukturu.

Na vanredne parlamentarne izbore u maju 2008. godine Nova Srbija izlazi u koaliciji sa DSS-om i vraća se opozicionom delovanju, a Velimir Ilić postaje šef Poslaničke grupe Nove Srbije u Narodnoj skupštini Republike Srbije.

Verica Kalanović (1954), ministarka regionalnog razvoja i lokalne samouprave, diplomirala je 1977. godine na Tehnološko-metalurškom fakultetu u Beogradu, gde je 1980. godine i magistrirala.

Od 2003. do 2006. godine Kalanovićeva je bila šef poslaničke grupe G17 plus u Skupštini Državne zajednice SCG, predsednica Odbora za unutrašnje ekonomske odnose i finansije i članica komiteta za lokalni i regionalni razvoj u Savetu Evrope.

Bila je državni sekretar zadužen za regionalni razvoj u Ministarstvu ekonomije i regionalnog razvoja, a u julu 2008. godine izabrana je za ministra za Nacionalni investicioni plan u Vladi Republike Srbije.

Za potpredsednika Vlade za privredu i regionalni razvoj imenovana je 14. marta 2011. godine.

Број коментара 9

Пошаљи коментар

Упутство

Коментари који садрже вређање, непристојан говор, непроверене оптужбе, расну и националну мржњу као и нетолеранцију било какве врсте неће бити објављени. Говор мржње је забрањен на овом порталу. Коментари се морају односити на тему чланка. Предност ће имати коментари граматички и правописно исправно написани. Коментаре писане великим словима нећемо објављивати. Задржавамо право избора и краћења коментара који ће бити објављени. Коментаре који се односе на уређивачку политику можете послати на адресу webdesk@rts.rs. Поља обележена звездицом обавезно попуните.

четвртак, 18. април 2024.
9° C

Коментари

Istina
Зашто морамо да славимо Осми март
Re: Ministarka zdravlja????
Акушерско насиље – чије је ћутање неопростиво
Мајка
Акушерско насиље – чије је ћутање неопростиво
Rad s ljudima
Акушерско насиље – чије је ћутање неопростиво
'Ako smo pali, bili smo padu skloni.'
Акушерско насиље – чије је ћутање неопростиво