Intervju: Darko Tanasković

Već prvi trenutak u izboru novog pape, kada se on pojavi na balkonu i obrati vernicima, veoma je značajan, jer se iz njega može videti smer kontakta sa vernicima, rekao u emisiji "Svedok" na RTS-u orijentalista Darko Tanasković. Sada je jasno da se papa Franja opredelio za moralnu reformu crkve, za njen odnos sa običnim vernicima, naročito sa onima koji zbog nečega pate, tvrdi Tanasković.

Gostujući u emisiji "Svedok" na RTS-u, nekadašnji ambasador u Turskoj i Vatikanu profesor Darko Tanasković rekao je da je već prvi trenutak u izboru novog pape, kada se on pojavi na balkonu i obrati vernicima, veoma značajan, da se iz njega može se videti smer kojim će ići u kontaktu sa vernicima, naravno i prve mise, kao i jučerašnje obraćanje na trgu Svetog Petra.

(Snimak "Svedoka" možete pogledati/preuzeti na našoj strani Emisije)

"Poznavaoci kažu da tek kada papa odredi novog državnog sekretara Svete stolice, moći će se nešto preciznije reći o reformama unturašnje strukture crkve. Sada je jasno da se papa Franja opredelio za moralnu reformu crkve, za njen odnos sa običnim vernicima, naročito sa onima koji zbog nečega pate. Veća promena koje će biti sastoji se u ličnom primeru kojim papa pokazuje da ne predstavlja okoštalu strukturu Vatikana, nego da je čćovek koji se približava vernicima, kao što je to Hrist radio, ja u tome vidim smer kojim će on voditi crkvu", kaže Tanasković.

U smislu osavremenjivanja crkve ne treba očekivati nikakve promene, tvrdi.

Na pitanje Glavnog i odgovornog urednika Informativnog programa RTS-a Nenada Lj. Stefanovića je li bio iznenađen kada je čuo ime novog pape, Tanasković kaže da nije očekivao ovakav izbor, ali da je činjenica da su mnogi analitičari i bliži Vatikanu iznenađeni, jer nisu predviđali tako nešto.

"Postoji i ona poznata maksima da ko u konklavu uđe kao papa izađe kao kardinal, a ja sam bio i siguran da će konklava kratko trajati. Sada je mnogo elemenata koji idu u pravcu tiga da je izbor bio logičan", rekao je profesor Tanasković.

Dodaje da je novi papa uvek ličnost koja u celini u datom trenutku odgovara katoličkoj crkvi, koja na kraju uvek izabere takvog, i u tome je taj izbor različit od nekih čisto političkih izbora. "Ovde se priželjkivalo da se dođe do deevropeizacije u vođenju katoličke crkve, to je zadovoljeno, a bilo je i kardinala iz Kanade, SAD, ali to ne bi bilo zgodno..ovaj papa je poreklom Italijan, odakle i kardinal Sodano koji je veoma moćan, pa ni to ne treba zaboraviti.

Što se tiče realne mogućnosti da jednoga dana i žene budu deo konklave, Tanasković odgovara da u to ne veruje, jer je to jedna od špekulacija kao i ona da je ovo poslednji beli papa, i da je to pojednostavljeno tumačenje odnosa u crkvi.

Katolička crkva i "tviteraško doba"

O prvoj konklavi koja se održava u tzv. tviteraško doba, kada su svi su očekivali da će vesti o glasanju nekako procureti pre pojave belog dima, rekao je da katolička crkva u tom pogledu prati vreme, i da su preduzete mere koje će sprečiti curenje informacija.

"Na tehničkom planu je to sigurno dobro, ali postoji nešto drugo, nikoga ne treba idealizovati, jer su svi kardinali ljudi. Katolička crkkva je, međutim, disciplinovana kada je u pitanju njen prljav veš, i iznošenje u javnost, jer shvataju da to nije u interesu crkve, ta vrsta tajnosti je zagarantovana..".

Tanasković kaže da postoji poseban papski savet za društvene komunikacije, koji intenzivno radi na izučavanju kanala komunikacije, a to ide dotle da su svi kardinali prisutni na internetu.

"U krajnjoj liniji mnogi misle da iza svega stoje SAD, ali da nije lako zaključiti da je jedan od centara moći u ovom slučaju bio i Vašington, iako ja ne bih potcenio takav način razmišljanja. Jasno je i da je za Vašington pokret koji se širi Latinskom Amerikom isto što je za Vatikan nekada bila teorija oslobođenja u Latinskoj Americi...

Na pitanje o razlozima koji su uticali na odluku pape Benedikta da se povuče, Tanasković odgovara da uz rezervu da greši zaista veruje da se papa Benedikt umorio, da je osetio da u tim godinama i sa svojim shvatanjima crkve ne može više da obavlja tu dužnost. "Teško je to reći, njemu se pogoršalo i zdravstveno stanje, ostario je, zanemoćao..a ne verujem da je nešto konkretno na njega uticalo, on se ukupno zamorio a imao je i od čega", tvrdi Tanasković.

O tome u čemu se ogleda da usamljenost papa, kaže da se ogleda u apsolutnoj moći pape, na vrhu piramide, da se uzima u obzir i da je on izbor Svetog duha, da je s jedne strane u tom kontekstu svemoćan i neprikosnoven, ali da mu odnos s ljudima postaje drugačiji, jer se drugačije i obraća nego u slučaju pre nego što je izabran za papu.

"Malo je ljudi od najbližeg i najvećeg poverenja papi, a onda sledi jedan jaz, jer mnogi na njega nikada više ne gledaju kao do juče, pre izbora", tvrdi Tanasković.

Istinska moć Svete stolice je, tvrdi Tanasković, u mnoštvu realnih uticaja, ali sa smanjivanjem tokom poslednjih decenija, jer slabi iznutra.

"Velika je erozija poverenja u crkvu unutar samog katolicizma, iako još ima puno autoriteta i jakih veza sa centrima svetske moći, pa je u tom pogledu ovaj događaj praćen na način koji je zaista govorio o razlogu zašto se tome pridaje značaj. Naravno uz dozu inercije i mistifikacije, koju Vatikan održava, kao prividnu sopstvenu važnost u međunarodnim odnosima. Ali ko ima veliku svetovnu moć, potceniće odnose u duhovnoj moći", rekao je.

Atipična diplomatija u Vatikanu

O tome kako izgleda posao ambasadora u Vatikanu, Tanasković kaže da je važan deo ambasadorske obaveze prisustvo misama, ali da to mnoge kolege zanemaruju.

"Mora se shvatiti da je za Svetu stolicu najznačajniji vid delovanja taj kroz liturgije, poruke koje se tako manifestuju, i upućuju svetu, i to je glavna suština nečega što je u drugim državama redovna politička aktivnost unutar države. Kada se to ne shvati, prvo nema reakcije, onda se ambasador diskretno upozori, a onda ako se neko ponovo oglušuje, direktnije se iskaže nezadovoljstvo. To je zapraavo jedna atipična diplomatija. Ambasadori srazmerno retko sreću papu, a postoje dve vrste susreta i samo nekoliko pri jednom mandatu. Kada vi direktno razgovarate sa svetim ocem, to je jedna vrsta susreta, onda kada predajete akreditive na početku mandata, pa popričate dvadesetak minuta, i kada se opraštate, jer Vatikan drži do toga da je to jedan privatni čin, tu je i porodica...Takođe, tu je i čestitanje Nove godine papi, kada on iznosi procenu međunarodne situacije, tu ga uvek vidite, ali to je kratak susret. Ja sam sa Benediktom razgovarao, ali pre nego je postao papa, kao sa kardinalom Racingerom", rekao je Darko Tanasković.

O Tačijevom susretu sa papom, i o tome da je tražio od novog pape da prizna nezavisno Kosovo, Tanasković je rekao da su tu prisutna dva pitanja, od kojih je jedno ozbiljno.

"Tači jeste nešto govorio malo duže nego što je pristojno, verovatno jeste izreako tu želju, papa mu je kratko odgovorio, ja ne znam da li se on i seća, nije to takva prilika, pa tu je bilo 130 šefova delegacija i crkvenih velikodostojnika, tui je i patrijarh bio, tako da zaista to nema veze..Druga, bitnija stvar je odnos Vatikana prema jednostrano proglašenoj nezavisnosti Kosova, ali ja ne mislim da treba očekivati neke veće promene u tom pogledu, jer ekumenska organizavcija novog pape ima za cilj poboljšanje odnosa sa pravoslavnom crkvom, pa ne bi tu išlo u prilog da Vatikan prizna Kosovo.."

O njegovom razgovoru sa papom Benediktom, kaže da je papa tada bio u prilično lošem zdravstvenom stanju, da mu je postavio tri pitanja. "Jedno je bilo jesu li Albanci više u verskoj meri Albanci ili muslimani, i to je bilo za mene prva tema, moj prvi diplomatski zadatak, tada je to bila državna zajednica, cilj je bio da ubeđujemo partnere u neopravdanost samoproglašene kosovske nezavisnosti..ja nisam imao nikakvih problema, ali posle prijema kod pape Jovana Pavla Drugog, otišao sam kod kardinala Sodana, i on je rekao da zna šta će biti moj glavni zadatak, ali dodao i da nemaju nikakvu nameru da menjaju svoju odluku. Meni je to bilo veliko olakšanje, a njega je zanimala tema islama o kojoj sam posle rado i govorio sa njim".

Mala lukavstva i veliki interesi

Na pitanje o tome kako je Berluskoni posećivao papu nekoliko puta, kaže da je to bila stvar dozvole protokola, da razvedeni katolik može biti primljen u privatnu posetu, nađeno je formalno rešenje. "Nisu moguća iznenađenja, važno je prisustvo misama, i pridržavanje u svim pojedinostima protokola, jer onda nema neprijatnih iznenađenja, ali nema ni govora o pozivanju, ne može svako kod pape, to je stvar pravila i diplomatskih najava...do pape Benedikta su mogli i ministri inostranih poslova, bio je i Vuk Drašković u poseti. Protokol je potom podignut za lestvicu, danas to mogu samo predsednici, i premijeri država, eventualno predsednici parlamenata", naveo je Tanasković.

O tome da se za vreme njegovog mandata dogodila jedna diplomatska neprijatnost, kada je bio u pratnji Filipa Vujanovića, predstavljajući SCG, i kada su se na ulazu u papine odaje, najednom ispred njega zatvorila vrata, Tanasković kaže da zaista nije imao neprijatnosti, ali da se uvek seti naše pesme "Miloš u Latinima", zbog okruženja koje je spremno da ostvari interes, uvek u skladu sa pravilima igre i izvedeno malim lukavstvima i prevarama, u granicama pristojnosti.

"Mene je Vujanović, inače vrlo korektan čovek, za razliku od nekih iz tadašnjeg crnogorskog rukovodstva, pozvao u tu posetu, bilo je to delikatno vreme, on je želeo da ja budem prisutan svim njegovim razgovorima u Vatikanu, gde je to protokolom predviđeno. On je želeo da ja nemam osećaj da on dolazi kao predsednik Crne Gore, i da mene dezavuiše, kao ambasadora zajednice, i ja sam mu zahvalan na tome. Sve je teklo dobro, a onda sam kretanjem ostalih u koloni bio udaljavan od Vujanovića, i kada je on prošao kroz poslednja vrata, ona su se najnormalnije ispred moga nosa zatvorila. Meni je rečeno da pređem u susedni salon i da sačekam. Pitao sam se često kasnije je li to bio neki zahtev Vujanovića, ili ideja ljudi u Vatikanu, ne znam, ali ceneći iskrenost Vujanovića, mislim da su ljudi u Vatikanu želeli sa njim da razgovaraju bez svedoka, imajući u vidu kasnije odnose Srbije i Crne Gore", kaže Tanasković.

I saopštenja su deo jedne diplomatske igre, kaže Tanasković.

"Postoji jedan manevarski prostor, vi možete nečemu dati veći značaj, ponešto prećutati i uobličiti saopštenje tako da vama više odgovara. Nekada se desi da se izađe iz okvira toga, bilo je takvih situacija, prilikom posete predsednika Tadića u vezi sa navodnim pozivom da poseti papu, pa prilikom posete Vuka Draškovića papi.."mi smo malo proširili izjave, malo dizajnirali, ali istina ni u čemu nije bila narušena. Čitati saopštenja Svete stolice fantastična je diplomatska škola", tvrdi.

Prisustvo vaseljenskog patrijarha Vartolomeja na jučerašnjoj inauguraciji pape, Tanasković komentariše kao činjenicu da će ekumenski dijalog u svakom slučaju biti prioritet novog pontifikata, kao i da Vaseljenski patrijarh dosledno nastavlja put poboljšavanja ekumenskih odnosa sa Vatikanom.

"Videćemo kako će teći stvari u trouglu između Moskve, Rima i Carigrada, ali nema sumnje da će dijalog biti intenziviran, i da će novi papa raditi na njemu. To je značajno i iz perspektive naše crkve, potom i naše države u odnosima sa Vatikanom", rekao je profesor Tanasković.

Nismo bliži papinoj poseti

O eventualnoj mogućnosti da papa poseti Srbiju kaže da to ostaje velika tema, ali da se suštinski ništa ne menja, "nismo bliži takvoj poseti, možda smo malo dalje".

"Prosto se do sada nije stvorila situacija, ta šansa je bilo obeležavanje hiljadite godišnjice Milanskog edikta. Ja se strašno ne zalažem ni da papa dođe, ali ni da ne dođe. Značajno je da je naša delegacija na najvišem državnom nivou, predvođena predsednikom Nikolićem, bila na ustoličenju novog pape. To me je podsetilo na situaciju kada su mi rekli da je naša delegacija bila na najvišem nivou kada je u Vatikanu prisustvovao diplomatski kor povodom smrti Jovana Pavla Drugog, to je Sveta stolica zapazila", rekao je.Na pitanje da li je tačan utisak da se ovde Vatikan često sagledava isključivo  kroz prizmu iskustava koje naš narod ima sa katoličkom crkvom u Hrvatskoj, rekao je da je to normalno, da je on to nastojao i u Vatikanu da objasni, i jednom nemačkom kardinalu - Kasperu.

"Kada se govorilo o postupku kanonizacije kardinala Stepinca, ja sam rekao vrlo jasno i nediplomatski da ukoliko do toga dođe, da je moj boravak u Vatikanu izlišan, jer bi to praktično prekinulo bilo kakav ekumenski dijalog. Onda je on meni rekao da primećuje da se u Srbiji na celokupni katolicizam gleda kroz prizmu dela hrvatskog katolicizma..A evo, koliko juče su pretučeni naši učenici iz manastira Krka, pred fudbalsku utakmicu, opet atmosfera mržnje se stvara..dakle to se jednostavno ne može otkloniti i normalno je da se kroz tu prizmu ovde gleda na Vatikan, kao i kroz pomoć koju je Vatikan u Drugom svetskom ratu pružao Hrvatskoj. Ali Vatikan bi morao, ako ima snage, da utiče na Hrvatsku katoličku crkvu da se to promeni. Ima tu podosta i iracionalnog, nije to pravično do kraja, ali je moralno i istorijski vrlo lako objašnjivo", navodi Tanasković.

Što se tiče jačanja Turske, njene uloge na Balkanu, kao i odnosa sa Srbijom, Tanasković je odgovorio da se nastavlja kretanje kolosecima tako da se sa jedne strane nastoji da se nađu modeli za saradnju sa Turskom, jer ona je bitan faktor regiona, i drugi kolosek gde Turska svuda lobira za priznanje nezavisnosti Kosova, i to može i mora tako ići.

"Ipak postoji granica, gde mi moramo prepoznati sopstveno dostojanstvo i interes. Ali mislim da je nama najveći problem što mi nemamo potpuno jasnu strategiju u tim odnosima i sa Turskom i sa Vatikanom", kaže.

Kaže i da Davutoglu ima "tu neoosmanističku opsesiju", u smislu objedinjavanja nekadašnjeg osmanskog prostora, i da mu treba biti zahvalan na tim izjavama, jer se vidi da iza turske politike uvek stoji ta neoosmanistička vizija.

"On pominje objedinjavanje Evrope, ja ne znam kome on govori, jer svako vidi da nema veze spajanje gradova koji su nekada bili pod Osmanskim cartsvom, to mnogo više liči na nekadašnje Musolinijeve snove o obnovi Rimskog carstva svuda na Mediteranu.."

Zaključuje da socijalni i politički procesi na Bliskom istoku vode u smeru daljeg haosa.

"Bez alternative je samo haos u tim državama, kao i to da islamističke snage svuda dolaze na vlast, a da su nemuslimanske manjine u još težim položajima nego ranije. Nastavlja se rušenje ravnoteže i mislim da u dužem vremenskom periodu tu neće biti mira za one koji su još pre dve godine izašli na ulice", tvrdi orijentalista Darko Tanasković.

Број коментара 8

Пошаљи коментар

Упутство

Коментари који садрже вређање, непристојан говор, непроверене оптужбе, расну и националну мржњу као и нетолеранцију било какве врсте неће бити објављени. Говор мржње је забрањен на овом порталу. Коментари се морају односити на тему чланка. Предност ће имати коментари граматички и правописно исправно написани. Коментаре писане великим словима нећемо објављивати. Задржавамо право избора и краћења коментара који ће бити објављени. Коментаре који се односе на уређивачку политику можете послати на адресу webdesk@rts.rs. Поља обележена звездицом обавезно попуните.

уторак, 23. април 2024.
16° C

Коментари

Istina
Зашто морамо да славимо Осми март
Re: Ministarka zdravlja????
Акушерско насиље – чије је ћутање неопростиво
Мајка
Акушерско насиље – чије је ћутање неопростиво
Rad s ljudima
Акушерско насиље – чије је ћутање неопростиво
'Ako smo pali, bili smo padu skloni.'
Акушерско насиље – чије је ћутање неопростиво