Branimir Glavaš - čedo nacije

Branimir Glavaš skandalizira Hrvatsku. Pobjegao je od hrvatskih zakona i presude hrvatskih sudova. Premda je osuđen za ratni zločin, ima status političke i medijske zvijezde. Prodao je odličja kojima ga je hrvatska država počastila. Traži da mu Sabor isplati plaću sve dok mu se i formalno ne ukine zastupnički status, a njegova stranka objavljuje da ne priznaje pravomoćne odluke suda.

Njegovi su ljudi, navodno, pokušali podmićivanjem sudaca ishoditi oslobađajuću presudu. Ali, Branimir Glavaš, slavonski monstrum, proizvod je hrvatske politike. Ako se čedo danas doima poput Frankenštajna, nešto je odgovornosti, valjda, i na njegovim očevima.

Glavaš je čedo politike Franje Tuđmana, koja mu je omogućila da postane apsolutni gospodar Slavonije.

Nije imao problema ni kad je s oružjem upadao u novine ni kad je odlučivao o životu i smrti. Ni kad se njegova patologija hranila svirepim mučenjem i likvidacijama nedužnih ljudi.

Tuđmanova država nije dirala u svoje war-lordove ni kad su činili zvjerstva, pa su svoje žrtve napajali ubijajućom kiselinom ili djeci pucali u potiljak. Nije najveći skandal u tome da je Glavaš prodao svoja ratna odlikovanja.

Mnogo je skandaloznije da ih je uopće dobio, premda je Tuđmanov dvor znao što se u Osijeku događa.

Nije on pljunuo u lice hrvatskoj državi kad je njena odličja razmijenio za šaku novčanica, nego je država samu sebe ponizila kad je takvu ličnost smatrala vrijednom svoje časti.

Branimir Glavaš čedo je HDZ-ove politike. Kojoj je bio uzdanica i vizionar sve dok se nije razišao sa stranačkim šefovima. Nisu on i njegova stranka tek danas smislili da priznaju samo sud svoje partije. Glavaš tako živi već dva desetljeća.

To je uhodani način funkcioniranja HDZ-ove vlasti. Dok joj je bio jedan od stupova, nije morao bježati od zakona. On je bio zakon. Pravosuđu je postao dostupan tek nakon razlaza s Ivom Sanaderom. Ali i nakon toga HDZ-ova je politika Glavašu omogućila da pravi sprdnju s pravnom državom.

Manevrirala je s ukidanjem njegova imuniteta, na mnogo se načina miješala u sudski proces, suportirala mu bijeg preko granice, uredno mu u dezerterstvo dostavljala vrtoglavo visoku saborsku plaću, koju će sada zamijeniti privilegirana mirovina. Glavaš svojim ponašanjem konsternira javnost i vrijeđa državu, ali hrvatskoj se državi još više rugaju oni koji su je uredili tako da je sve to moguće.

Na koncu, Branimir Glavaš čedo je stanja hrvatskoga duha. Koje ga, premda je osuđeni ratni zločinac, još uvijek tretira kao političku i medijsku zvijezdu.

Dobar dio nacije više se zgraža nad njegovim današnjim cirkusiranjem, nego nad njegovim ratnim zvjerstvima. Više ih sablažnjava njegov zahtjev da mu se do zadnje lipe isplati saborska plaća nego njegovo komandiranje svirepim egzekucijama.

Ne pokazuje samo Branimir Glavaš, da citiram kolegu Tomića, moralnu ravnodušnost. Kod njega nije vidjeti ni mrvu kajanja, u javnosti nema neke ozbiljne zgađenosti njegovim zločinom. Osječko čudovište naša je beba.