Hladni rat Mesić - Tadić

Ne znam zašto se Boris Tadić ljuti - izjavio je u subotu hrvatski predsjednik Stjepan Mesić, priznajući da je posjet beogradskog mu kolege Zagrebu već nekoliko puta dogovoren, ali kako stvari sada stoje, do okončanja njegova mandata, nema šanse da se i realizira. Unatoč obećanjima, Tadić neće u Vukovar. Ali je, navodno, spreman doći u Zagreb čim Hrvatska dobije novog šefa države.

Mesić tvrdi da ne zna zašto ga predsjednik Srbije eskivira. S Pantovčaka medijima sugeriraju da razlog treba tražiti u odnosu prema Miloradu Dodiku, kojega hrvatski predsjednik često proziva kao nastavljača Miloševićeve politike i glavnu smetnju stabilizaciji prilika na Balkanu. Beograd se u toj verziji pojavljuje kao Dodikov zaštitnik.

Bez obzira na utemeljenost Mesićeve kritike, stalno šamaranje Zagreba po problematičnom premijeru Republike Srpske može imati više štete nego koristi. Srbe homogenizira, Dodikovu poziciju jača. Da Beograd tako kritikom šiba nekog Hrvata, učinak bi bio isti: na hrvatskoj bi se strani stvarao bunker.

Jednako tako relaciju između dvije zemlje otežava odnos službene Hrvatske, poglavito predsjednika Republike, prema Kosovu. Beograd se pomirio s hrvatskim priznanjem Kosova, shvaćajući da zbog međunarodnih odnosa Zagreb zapravo i nije imao izbora. Međutim, duboku srpsku ranu Mesić ne prestaje soliti.

Postavlja se kao prokosovski lider u regiji. Definitivno je odlučio da svoj, već odgađani, posjet Prištini realizira prije isteka mandata. Očito želi da na Kosovo ode u funkciji predsjednika Hrvatske. Ako se zna da je dosad u državnom posjetu Prištini bio samo predsjednik Albanije i nitko više, Mesićeva je žurba još kontroverznija.

Srbiji svakako smeta i namjera Hrvatske da se pred Međunarodnim sudom pravde idućeg ponedjeljka pojavi kao svjedok u korist međunarodnog priznanja Kosova. Nitko drugi iz regije nije pristao na takvu ulogu. Nije posve jasno tko stoji iza takve odluke: potpuno nekompetentni ministar Jandroković ili predsjednik Mesić?

U svakom slučaju, šef je države bio za. Bivši premijer Sanader nametao je ipak mnogo uravnoteženiji odnos prema Kosovu. Nakon protesta SNSS-a, srpske stranke koja participira u Vladi, a suprotno koalicijskom ugovoru, koja pri donošenju odluke nije konzultirana, Hrvatska, navodno, odustaje od pojavljivanja pred Sudom, ali će priložiti svoju izjavu.

Umjesto da oproštajnim susretom s Tadićem demonstrira dobre bilateralne odnose, završnicu Mesićeva mandata obilježit će gluhi telefon s predsjednikom Srbije. Ozbiljno zahlađenje između Zagreba i Beograda generira pitanje čime će hrvatski predsjednik okončati svoj mandat na Pantovčaku, što je saldo njegova desetogodišnjeg predsjedanja. U susjednim državama Mesić je 2000. dočekan s velikim nadama da će otkraviti i relaksirati odnose. Nitko u ratom traumatiziranoj regiji nije imao njegovu popularnost.

U svojim nastojanjima često nije nalazio partnere, ali u drugoj petoljetki i kod njega se osjetio zamor materijala. Pobrkao je prioritete. Izgubio osjećaj za diplomatsko balansiranje.

Forsirao je odnose s Kosovom, na štetu onih sa Srbijom. S Ljubljanom nije bio od velike pomoći. U Bosni i Hercegovini primaju ga samo u Sarajevu.

Nasljedniku ostavlja mnogo nezavršenog posla.