petak, 16. jul 2010, 14:13 -> 16:25
Kramarićevo "Pismo sa Kosova"
| Tjednik (Vinkovci)
I Kosovari se suočavaju s paradoksima prokletstvom tranzicije, piše u vinkovačkom nedeljniku, u kolumni "Pismo sa Kosova", hrvatski ambasador u Prištini.
Razglednice s Kosova sve više počinju nalikovati nekim našim kartolinama vijestima s naslovnih stranica naših "objektivnih i neovisnih" medija - i ovdje na Kosovu, netko (čitaj: međunarodna zajednica) se sjetio da bilo uputno da institucije pravne države što prije prorade.
Država - "krava muzara"
Naime, mnogi od kosovskih aktera javnoga političkog i inoga života sveli su državu na "kravu muzaru"- i ponašaju se sukladno principu: uzmi sve što ti život pruža! Sada i ovdje! Sada ili nikada".
I ovo "prirodno" (pre)slobodno ponašanje nekih od viđenijih aktera slobodnog života nije moglo proći neopaženo: teror trača zavladao je javnom, i onom, malo manje javnom scenom, predstavnici međunarodne zajednice su oklijevali, plašili su se da se brza rješenja ne pretvore u svoju karikaturu, kalkuliralo se sa sigurnosnim i svim drugim, manje časnim, elementima, doduše, s vremena na vrijeme, slane su i upozoravajuće poruke ne igrajte se s našim jobovskim strpljenjem, ne pretjerujte u lošem prakticiranju vlasti, u svemu, pa i u toj "lošoj praksi" treba imati mjere, ne zabadajte glavu poput noja u pijesak, jer sve se zna...
I naši su potkupljivi
I Kosovari se suočavaju s paradoksima prokletstvom tranzicije - osjećaji su pomešani, političke promjene, demokratizacija društva nužno se ne moraju podudariti, želja za vlastitom državom još uvijek ne znači da oni koji su dobili mandat, povjerenje građana da će uspješno i pravedno upravljati državom...
Biti "naš" još uvijek ne znači da su ti "naši" imuni na sve opasnosti izazove, koje prilika upravljanja državom sa sobom nosi... I "naši" su potkupljivi, i "našima" nije strano nepotističko autoritativno ponašanje, i "našima" demokratska procedura zna ići na živce, i "naši" vole metode "skraćene ubrzane" demokracije, koja se u svakodnevnoj praksi očituje kao recikliranje, već viđenoga, totalitarnog modela upravljanja...
I "naše" sloboda medija užasno nervira, i "naši" vole kada ih se na pres-konferencijama pita isključivo ono što im odgovara, što im ide u prilog, i "naši" obožavaju namještene natječaje, i "naši" nemaju ništa protiv privilegija, lagodnog života, poslovnih kartica, službenih automobila...
Nalikujemo jedni na druge
Svjestan sam da mnogi mogu ovu razglednicu relativizirati i onako, s puno rezigniranosti, konstatirati: nigdje na prostorima bivše države nije dobro, nalikujemo jedni drugima ko "jaje jajetu" - između europejaca i balkanaca i nema velikih razlika, kako smo se naivno uvjeravali tamo prije dvadesetak godina.
No ta rezignirajuća konstatacija nikako nas ne bi smjela ostaviti ravnodušnim - nas treba zanimati kako urediti odnose u našem društvu, da ti odnosi budu pravedniji, humaniji, socijalniji, a da nas te, tako logične i normalne aktivnosti uopće ne sprječavaju u voljenju "jedine naše" države.
No, znak jednakosti između države i društva ne bi se trebao postavljati!
