Kako meštani Paskovca praznuju dan fudbalskog meča

Da je fudbal za neke više od igre, svedoči i priča iz Paskovca kod Loznice. Iako nemaju teren u selu, meštani su pre tri godine osnovali fudbalski klub, a u međuvremenu, sakupili novac i kupili njivu na kojoj planiraju da ga grade. Utakmice kao domaćini igraju u susednom mestu, a na dan meča celo selo praznuje.

Nedelja je dan kada u Paskovcu ne radi ni seoska prodavnica. Tada se, kažu, praznuje, ne zato što to kalendar nalaže već zato što igra seoski fudbalski klub. 

"Pričaju po selima da kad igra FK Paskovac na strani, ceo Paskovac dođe do navija, kod kuće nema nikog, može da se zaiđe, kažu, po selu sve da se pokrade", kaže Dobrivoje Gvozdenović, meštanin Paskovca.

"Prva zvanična utakmica što smo odigrali protiv Luka iz Voćnjaka, pre tri godine bilo je oko 700 ljudi, a ceo Paskovac, naše selo ima oko petsto stanovnika", navodi Branko Vučetić, trener.

Ideja o osnivanju kluba nastala je dok su meštani ogranizovali radnu akciju da komšiji podignu krov na kući, a od ideje do realizacije nije prošlo puno.

"Trenutno igramo u jednom mestu pored, Zajači, gde se osećamo kao u svojoj kući, gde su nas ljudi stvarno lepo prihvatili i tu smo vezani za njih, u međuvremenu smo kupili parcelu za sopstveni teren da uradimo", ističe Slobodan Milanović, predsednik FK Paskovac.

"Svaka naša pobeda je kao osvajanje Svetskog prvenstva, dočekujemo ih sa mnogo entuzijazma, sreće", kaže Jovan Antonić iz Paskovca.

FK Paskovac igra u Gradskoj ligi Loznice. Imaju 12 pobeda u nizu, jedan poraz i dva nerešena rezultata. Svim igračima fudbal je samo hobi, a najstariji ima 42 godine. To ipak ne sprečava meštane da se prema njima odnose kao da su najveće zvezde.

"Navijači, nema ih Srbija, stvarno su dobri, prate nas na svakoj utakmici, daju nam punu podršku i kad gubimo i kad vodimo", zadovoljan je Vladimir Molerović, igrač.

Da u selu nema važnijeg događaja od od onog kada igraju fudbaleri Paskovca govori i to da se na utakmice dolazi porodično, a pobede slave kako običaji nalažu.

"Dolazimo porodično, mama, tata, ja i sestra, čak sam na jedan meč i ušao, tih poslednjih pet minuta i branio i to je bilo zaista lepo", kaže Strahinja Đurić iz Paskovca.

Jovan Antonić dodaje: "Svaki put imamo pečenje, roštilj, nekad i muziku, tako da se uveče ostane do kasnih sati."

Očekivanja za sledeću sezonu su da Paskovac uđe u viši rang takmičenja. A njihovim stopama krenula su i još neka sela u okruženju.

уторак, 19. март 2024.
5° C

Коментари

Istina
Зашто морамо да славимо Осми март
Re: Ministarka zdravlja????
Акушерско насиље – чије је ћутање неопростиво
Мајка
Акушерско насиље – чије је ћутање неопростиво
Rad s ljudima
Акушерско насиље – чије је ћутање неопростиво
'Ako smo pali, bili smo padu skloni.'
Акушерско насиље – чије је ћутање неопростиво