Kakva je sudbina rudarskog naselja Ravna reka kod Resavice

Cvrkut ptica, miris procvetale zove i prazne ulice prvo primetite u Ravnoj reci. Ono što je za stanovnike većih mesta ovde blagodet, za meštane je svakodnevica koja ne prija. Već treću godinu prazno je i školsko dvorište.

"240 đaka je tu bilo nekad, sad nema nijedan na žalost, ima četri đaka u Resavici od peti do osmi, ovde nema nijedan đak škola se zatvorila i to je to. Nekad je ovde bio život da ne može da se zamisli", navodi Živorad Stanojević, iz Ravne reke.

U centru naselja u maloj kući koja više podseća na scenografiju za snimanje filma živi i baka Danica, sa 94 godine najstariji je žitelj Ravne reke. U šali kaže da ovde više ima kučića nego li stanovnika, ipak ima društvo.

"Dolaze žene tu mi smo na centar, dolaze žene da pijemo kafu, da pijemo sok, kako koja hoće", kaže Danica Lazarević, iz Ravne reke.

Gašenje naselja, kažu meštani, počelo je sa gašenjem rudnika. S nostalgijom se sećaju detinjstva i vremena kada je u hotelu u Ravnoj reci svako veče svirala muzika.

"Bilo bolje vreme bilo je tu i kafana i hotel i penzionerski klub i pravili berbu grožđa i pravili 29.novembar, ma to smo pravili svašta, bilo je lepo je bilo i sve", seća se Živka Perić, iz Ravne reke.
Do zatvaranja rudnika 1973. godine na ulicama Ravne reke mogao se čuti nemački, mađarski, poljski jezik te ne iznenađuje da je ovo naselje imalo katoličku crkvu, najveću u tadašnjoj Srbiji, danas ni ona ne radi.

Javni prevoz žitelji Ravne reke nemaju već 6 godina. Zdravstvena ambulanta radi svakodnevno,kao i jedna prodavnica. Na samom ulazu u naselje nekoliko obnovljenih kuća uglavnom povratnika iz inostranstva koji vide sve prednosti života u Ravnoj reci.

"Ovde najbolje, čist vazduh, čista voda, dobra, priroda je dobra i tako", kaže Nenad Nikolić, povratnik iz inostranstva.

Težak život, posebno u zimskim mesecima je kažu meštani glavni razlog što većina u Ravnu reku dolazi samo tokom leta. Čista i nezagađena priroda ovde je odavno potencijal koji očigledno nema ko da iskoristi.