Završen festival sportskog filma na Zlatiboru

Sport i film prepleli su se  osmu godinu zaredom, potvrđujući da su se s razlogom odomaćili na planini na kojoj se svake godine na pripremama nađe više od sto ekipa iz zemlje i sveta, a koja je takođe bila prirodna scenografija za desetine filmova. Utisci gostiju iz godine u godinu slični.

"Ja sam sad ovde pomalo domaći. Bio sam već 2016. i 2018. po tri nedelje sa reprezentacijom Crne Gore, već sam ovde navikao. Jako je lepo, mislim da je idealno. Sad kad bi opet nekog trenirao mislim da bi ga doveo na Zlatibor", kaže Bogdan Tanjević košarkaš, trener, dobitnik nagrade za životno delo.

Glavna tema ovogodišnjeg festivala bila je košarka i podsećanje na velike uspehe, radosti i tuge - od zapisa o prvoj evropskoj tituli sarajevske "Bosne", preko zlatnih momaka 70-ih kada je i počeo uspon domaće škole košarke, zatim ruske sportske drame, finala SAD-SSSR na olimpijadi u Minhenu, do hrvatskog filma o košarkaškoj porodici Šarić. Priče različite, ali ih sve spaja ista želja autora upućena nekim budućim asovima.

"Djeca trebaju maštati i ići za svojim snovima. I ako ja potaknem sa ovim filmom bilo koje dijete da krene u tom smjeru, ja sam već napravila puno i dobila sam veliku nagradu", kaže Slavica Šnjur, dobitnica nagrade za najbolji dokumentarni dugometražni film "Uvik isto".

Festivalske priče otuda su i nostalgične, tople, ponekad setne kao podsećanje na ljude koji su gradili i dosezali najviše sportske vrhove. Sam festival je deo svetske mreže od 16 festivala, a na Milanskom, festivalu festivala, prošle godine nagrađena su dva filma sa zlatiborskog.