Sanjaju život u roditeljskoj kući

Maloletni brat i sestra iz Osečine žive sami u iznajmljenoj kući, a privremeno starateljtvo povereno je njihovoj rođaki. Najveća želja im je da se usele u roditeljsku kuću, i u tome im pomažu humani ljudi.

Šesnaestogodišnja Dragana Jovanović iz Osečine preuzela je brigu o đmlađem bratu Nedeljku, kad se njihova majka teško razbolela. Pre deset godina ostali su bez oca, i od tada žive od male porodične penzije, pomoći pojedinaca i povremene socijalne pomoći.

"Snalazim se, radim, navikla sam", kaže Dragana. "I prošle godine, dok je majka bila živa, borila se ona dugo, ali i tad sam morala da radim ovo što i sada radim."

Deci pomaže rođaka Ivana Savković, koja je određena kao privremeni staratelj:

"Raspoređujemo račune ali penzija je vrlo mala. Potrebno je da se kuća uradi, koja je neuređena i prazna. Oni žive ovde, tu se plaća kirija."

Zakup kuće u kojoj žive Dragana i Nedeljko plaća Centar za socijalni rad u Osečini, koji im zbog porodične penzije može obezbediti još samo jednokratnu novčanu pomoć.

"Nama je to jako bitno, pre svega što deca nisu morala da idu u hraniteljsku porodicu i što je neko ostao da se brine o njima", naglašava Jovana Milanović, direktorka Centra za socijalni rad "Napredak". "Centar će i dalje, kao i lokalna samouprava, nastaviti da se bavi tom decom i da, u skladu sa zakonskim potrebama, odgovara porodici u svakom smislu."

Ipak, najveća želja dece, kao i njihovih pokojnih roditelja, jeste da se usele u svoju kuću. Za njen završetak neophodna su znatna sredstva. Njihova životna sudbina podstakla je humanitarnu akciju.

"Naši članovi, koji su i sami ostvareni kao roditelji, osetili su potrebu da im priskoče u pomoć pre drugih porodica", rekla je Aleksandra Trifunović iz Humanitarne organizacije "28. jun". "Osnovni je cilj da se ova kuća, koju su njihovi roditelji započeli, završi i osposobi za normalan funkcionalan život."

"Mnogo, mnogo nam je stalo da uđemo u svoju kuću, da budemo svoji na svome", kaže Dragan.

Uprkos teškim životnim okolnostima Dragana i Nedeljko iz Osečine, veruju u bolje dane. Nadaju se uskoro i u svojoj kući, koja će im bar malo ublažiti nedostatak roditelja. Iako ih lokalna zajednica nije zaboravila, ovoj deci je neophodna izvesnija budućnost.

Број коментара 1

Пошаљи коментар

Упутство

Коментари који садрже вређање, непристојан говор, непроверене оптужбе, расну и националну мржњу као и нетолеранцију било какве врсте неће бити објављени. Говор мржње је забрањен на овом порталу. Коментари се морају односити на тему чланка. Предност ће имати коментари граматички и правописно исправно написани. Коментаре писане великим словима нећемо објављивати. Задржавамо право избора и краћења коментара који ће бити објављени. Коментаре који се односе на уређивачку политику можете послати на адресу webdesk@rts.rs. Поља обележена звездицом обавезно попуните.

петак, 26. април 2024.
16° C

Коментари

Istina
Зашто морамо да славимо Осми март
Re: Ministarka zdravlja????
Акушерско насиље – чије је ћутање неопростиво
Мајка
Акушерско насиље – чије је ћутање неопростиво
Rad s ljudima
Акушерско насиље – чије је ћутање неопростиво
'Ako smo pali, bili smo padu skloni.'
Акушерско насиље – чије је ћутање неопростиво