Život u Bukoru podno Cera

Pošljunčen i blatnjav put sa rupama koji skraćuje putovanje do Loznice i susednih sela, za meštane Bukora je prošlost. Na asfaltiranje su čekali od sedamdesetih godina, kada je urađen prvi pojekat za izvođenje radova.

"Muke su bile teške, da smo išli traktorom po lokvama, barama, da su točkovi otpadali sa traktora, ležajeve menjali svakih mesec dana", kaže Ratko Matić iz Bukora.

"Ovaj put će prvenstveno značiti ovoj mladoj deci koja u budućnosti ostaju ovde u velikom broju da žive. Značiće svakako nama poljoprivrednicima, značiće nam mnogo zato što njime svoje poljoprivrede proizvode vozimo do hladnjača", zadovoljan jeMarko Tovarović, MZ Bukor.

U Bukoru živi oko 700 stanovnika. Većina se bavi proizvodnjom voća, koje na obroncima Cera dobro uspeva. Nezasejanih parcela u seoskom ataru nema.

"Kod nas nema industrije, nemamo rudnih bogatstava, i dedovi naši su se bavili proizvodnjom. Moj pradeda je imao sušaru za šljive, deda i otac su se bavili voćarstvom i stočarstvom, ja se sad bavim isključivo voćarstvom, imam zasade kuške, imam vinograda, imam jabuke, imam kupine", priča Ljuboja Tovarović iz Bukora.

Pre nekoliko godina, u ovom pocerskom selu sa 250 domaćinstava izgrađena je crkva. Gde su rođeni, mladi tu i ostaju da žive.

"Oženio sam se sa 22 godine, imam dva sina, bavim se poljoprivednom, stočarstvom, zemljoradnjom i voćarstvom. Može se živeti, ali nije baš lako", priča Miloš Mijalović iz Bukora.

U Bukoru za podmladak ne brinu. Više je od 80 dece školoskog uzrasta. U ovoj sedmici rođene su tri bebe, a sa novim putem, veruju meštani, i rode će u selo češće dolaziti.