Lisice u Kikindi

Na Starom jezeru, oko Sportskog centra, lisice se, kažu očevici, ponašaju maltene kao domaće životinje. Tumaraju otvorenim terenima i ne reaguju na povike prolaznika ili roditelja čija su deca na treninzima.

A, u blizini sportske hale, na lokalitetu strelišta, nalazi se njihovo glavno stanište. Sve jama do jame. Iz kokošinjca porodice Petković,  tu u blizini, ovi predatori  odneli su  deset kokošaka, a ostale su povredili.

"Lisicu sam video kad se popela na kokošinjac i gledala je u mene dok sam stajao kraj vratnica. Zatim je skočila i otišla polako, bez straha. Kao da je besna", priseća se Vlado Petković.

Petkovići su presavili tabak i uputili žalbu Opštinskom sekretarijatu za zaštitu životne sredine.

Miroslava Krnić iz Sekretarijata kaže da su zbog nenadležnosti nad tim predmetom istu prijavu prosledili Lovačkom udruženju Kikinda.

"Sekretarijat za zaštitu životne sredine nadležan je samo za sprovođenje Odluke o držanju domaćih životinja na području garada", objašnjava Krnić.

U Lovačkom udruženju Kikinda slična priča. Upravnik lovišta Saša Oljača tvrdi da ih ograničavaju zakonski propisi.

"Propisi kažu da ne smemo loviti na udaljenosti manjoj od dvesta metara od naselja", tvrdi Oljača.

Policajci, kao ni lovci, nemaju zakonsko pravo da u gradu upucaju lisicu, sem u slučaju ako ugrožava nečiji život. Odnosno, ako je besna, a za to je potrebna potvrda nadležnog instituta. I tu se krug zatvara. Niko nije nadležan, a lukave lije će i dalje, možda besne, šetati gradom, krasti tuđe koke i noću zavijati. Dok, ne daj bože, neko ne nastrada. A, onda sledi tužba protiv
grada i visoke kazne. No, to, ipak, nije pravo ni konačno rešenje problema.

rts.kikinda@rts.rs
+381 230 439 745