четвртак, 20.01.2022, 15:50 -> 17:39
Извор: РТС
Аутор: Ђурђица Драгаш
Kako nam je korona "vratila" slavu
Rodila sam se i odrasla u kraju u kojem se nije išlo u crkvu, nisu se slavili verski praznici, a deca nisu krštavana. Doduše, to je važilo gotovo isključivo za nas, Srbe. Bilo je jednostavno takvo vreme i takve okolnosti. Ipak, dva datuma su se u mojoj porodici uvek obeležavala. Pokrov – seoska slava u selu u kojem je rođena moja mama i Sveti Jovan – krsna slava njenih roditelja.
Priznajem da nisam baš mnogo znala o tome šta tačno slavimo, ali ta dva dana imala su posebno mesto u našim životima.
Pokrov sam "vezivala" za neku vrstu vašara. Mnogo skromnijeg nego ovde, u Srbiji, ali ipak dovoljno zanimljivog svakom detetu, pa i meni.
Iako je crkva Pokrova Presvete Bogorodice odavno bila srušena, čitavo selo slavilo je njen praznik i, kako bi se s ove distance moglo zaključiti, održavalo tradiciju koju su državni aparat i ideologija decenijama urušavali.
Pokrov, ali i druge seoske slave nekako su opstajale uprkos porušenim crkvama, petokrakama i uvek budnim doušnicima!
Sa krsnim slavama je, čini mi se, bilo drugačije. Malo je bilo porodica koje su ih obeležavale ili je to bio samo privid pošto je ipak reč o privatnom činu, nečemu što se dešavalo između "četiri zida".
Kako god da je bilo, mi smo na Svetog Jovana išli kod babe i dede na selo. Nisam baš shvatala zašto se, posle novogodišnjih praznika, ponovo peče prase, ali to mi u tim godinama i nije bilo mnogo važno.
Koliko se sećam, nije bilo slavskog kolača, žita i nekih drugih običaja vezanih za slavu, ali...bili smo tu, zajedno i bilo je nekako lepo, skromno i svečano u isti mah.
Ratne devedesete razbile su naše živote na sitne komadiće. Donele su puno suza i muke, ali bilo je u tom zlu i nečeg dobrog.
Počeli smo da se vraćamo sami sebi, svojoj tradiciji i veri. "Prekopavali" su mnogi po porodičnim sećanjima, a davno sklonjene, zaboravljene i prašnjave ikone ugledale su svetlost dana. Zamirisao je tamjan po našim kućama.
Moja porodica nije od onih koje su se "preko noći" promenile. Polako smo se "budili", a krsnu slavu počeli smo da slavimo i mi, Dragaši. Ispostavilo se da su Svetog Jovana, nekada davno, slavili i tatini preci.
I u teškim izbegličkim godinama uspevali smo da dostojno obeležimo taj dan, ali kako je vreme prolazilo, a život se, koliko-toliko, vraćao u normalu, slava je, umesto porodičnog okupljanja, postajala gozba na koju su dolazili rođaci, prijatelji, komšije...
Sa mnogima smo se jedino tog dana u godini viđali, a bilo je među njima i onih koji su dolazili samo da se najedu i napiju, čuju poneki trač i, vrlo često, prilično žustro raspravljaju - najčešće o politici!
O spremanju hrane, kolača i premeštanju stvari po kući kako bi se obezbedilo dovoljno prostora za goste, neću ni da govorim.
Nažalost, postepeno smo svi, a posebno ženski deo porodice, počeli da slavu doživljavamo kao obavezu. Kao nešto što se mora "odraditi" i posle čega ćemo svi danima biti umorni.
Naravno, svi smo ćutali i krili te misli ispod svečane, slavske fasade! Kad se gosti pojave na vratima, bili smo veseli, nasmejani i raspoloženi! Ma, sve je u redu...samo vi izvolite!!!
Shvatali smo da se smisao onog što bi trebalo da bude porodični praznik i u šta su se klele generacije naših predaka, gubio u gomilanju hrane, pića, kolača i besmislenim, pijanim raspravama gostiju koji nemaju nameru da odu kući iako se domaćinima od umora sklapaju oči.
Eee, a onda je došla korona!
I, kao i svako zlo, donela i nešto dobro!
Evo, već drugu godinu zaredom, slavimo onako kako i dolikuje! Lepo, porodično, svečano i skromno! Neka mi oproste oni koji o pravoslavlju znaju mnogo više od mene, ali meni se čini da baš tako i treba!
Suština ovog praznika, po kojem su Srbi jedinstveni u svetu, jeste slavski kolač, žito, sveća i ono najvažnije, porodica na okupu!
Skromnost, umerenost, vera, ljubav i nada umesto bučnih i bespotrebnih gozbi!
Krsna slava je dokaz naše tradicije, identiteta i trajanja. To je dan koji bi trebalo da posvetimo sami sebi, da se radujemo životu, ali i da se sećamo svih onih koje smo voleli, a koji više nisu s nama!
Da li ćemo se posle korone kolektivno vratiti starim navikama ne znam, ali što se mene tiče, ovo je prava mera!
Srećna nam slava!!!
Упутство
Коментари који садрже вређање, непристојан говор, непроверене оптужбе, расну и националну мржњу као и нетолеранцију било какве врсте неће бити објављени. Говор мржње је забрањен на овом порталу. Коментари се морају односити на тему чланка. Предност ће имати коментари граматички и правописно исправно написани. Коментаре писане великим словима нећемо објављивати. Задржавамо право избора и краћења коментара који ће бити објављени. Коментаре који се односе на уређивачку политику можете послати на адресу webdesk@rts.rs. Поља обележена звездицом обавезно попуните.
Број коментара 5
Пошаљи коментар