Читај ми!

Porodice se ne sećam, ali ne mogu da je zaboravim

Dani hapšenja Slobodana Miloševića nisu mi se, sa nepunih šest godina, urezali u sećanje kao neki raniji prelomni događaji, zbog čega sam seriju "Porodica" gledao bez prevelikih emocija i gotovo nikakvih sećanja na to vreme.

Ne mogu da kažem da sam odrastao tokom vladavine Slobodana Miloševića, ali se svakako sećam godina oporavka od njenih posledica i priča mojih ukućana o tom vremenu.

Iako sam rođen 1995. godine, sećam se u fragmentima i početka bombardovanja i demonstracija 5. oktobra 2000, pre svega zbog toga što su ti događaji, kako u mom domu tako i u neposrednom okruženju, dramatično ispraćeni.

Miloševićevo hapšenje mi je promaklo, a razgovarajući sa svojim roditeljima, vidim da se ni oni ne sećaju mnogih stvari i da ih se sada prisećaju gledajući seriju. Poznajući ih, verujem da ih nije preterano interesovalo šta se tih dana zbivalo na Dedinju.

Priznajem da nisam imao velika očekivanja od serije "Porodica" prikazane na RTS-u u sedmici za nama. Verujem da je, osim manjka sećanja na te događaje, i to doprinelo mom pozitivnom utisku o seriji.

Serija mi je pomogla da, makar donekle, saznam šta se dešavalo tih dana, mada moram reći da nisam sve prihvatao zdravo za gotovo, što savetujem svima koji gledaju serije inspirisane istorijskim događajima.

Sličnih su utisaka i moji vršnjaci koji su pratili seriju. Većina je "Porodicu" gledala iz radoznalosti, najpre kao seriju, a naknadno su komentarisali njene aktere i događaje. Najviše im je zasmetao prikaz pojedinih ličnosti koje su i danas prisutne u javnom životu, smatrajući da je to moglo i bolje.

Za mene su glumci u najvećoj meri uspeli da dočaraju bivšeg predsednika, njegovu porodicu i druge ličnosti onako kako sam ih se ja sećao ili zamišljao, što iz priča koje sam čuo od starijih, što iz snimaka kojih ima mnogo na internetu.

Međutim, najbitnije je da se meni serija dopala kao dramsko delo i da je ja prvenstveno tako posmatram, a uspelo mi je i da se distanciram i ne poistovetim ni sa jednim likom kao što to obično činimo tokom gledanja filmova.

Naša kinematografija je prepuna filmova i serija inspirisanih istorijskim događajima, a vrlo često je njihov motiv bio da nas nauči nešto o njima.

Previše je mitova u našoj istoriji koje smo preinačili u činjenice i smatram da bi trebalo da se otrgnemo od stvaranja novih od istorijskih događaja kojih se mnogi još sećaju. Sve je počelo od filmskih prikaza bitaka iz Drugog svetskog rata, ali nas taj sindrom drži i dalje, pa po toj navici mislimo da o skorijim događajima takođe treba da učimo iz filmova i serija koji su nedavno objavljeni.

Kada budemo naučili da istoriju učimo iz knjiga, a ne iz umetničkih doživljaja, tada se nećemo preterano uzbuđivati zbog filmova, romana i serija inspirisanih važnim događajima i ličnostima i posmatraćemo ih samo kao dobra (ili loša) umetnička dela dobrih (ili loših) autora.

Što se tiče porodice iz ove serije, zbog svega što je ostalo iza nje, uveren sam da je dugo nećemo zaboraviti, čak ni mi koji je se ne sećamo.

Број коментара 7

Пошаљи коментар

Упутство

Коментари који садрже вређање, непристојан говор, непроверене оптужбе, расну и националну мржњу као и нетолеранцију било какве врсте неће бити објављени. Говор мржње је забрањен на овом порталу. Коментари се морају односити на тему чланка. Предност ће имати коментари граматички и правописно исправно написани. Коментаре писане великим словима нећемо објављивати. Задржавамо право избора и краћења коментара који ће бити објављени. Коментаре који се односе на уређивачку политику можете послати на адресу webdesk@rts.rs. Поља обележена звездицом обавезно попуните.

четвртак, 28. март 2024.
21° C

Коментари

Istina
Зашто морамо да славимо Осми март
Re: Ministarka zdravlja????
Акушерско насиље – чије је ћутање неопростиво
Мајка
Акушерско насиље – чије је ћутање неопростиво
Rad s ljudima
Акушерско насиље – чије је ћутање неопростиво
'Ako smo pali, bili smo padu skloni.'
Акушерско насиље – чије је ћутање неопростиво