Srbija u smogu, da li smo sami krivi

Sebe smatram "ekološki svesnim" građaninom, pa me pozitivno iznenađuje pažnja koju je ove jeseni i zime izazvalo zagađenje vazduha u našim gradovima. Posebno zbog toga što zagađenje nije ništa novo već nešto s čim živimo već decenijama. Samo smo ga, izgleda, tek sad "otkrili"!

Jasno vam je valjda, već na osnovu prve rečenice, da me nervira "nus produkt" te pažnje, odnosno medijska preterivanja, omiljeni srpski "sport" – svađanje na društvenim mrežama, a posebno korišćenje teme za politička prepucavanja i obračune.

Podjednako me izluđuju oni što paniče kao da su Beograd prvi put u istoriji prekrile magla i smog kao i oni koji tvrde da nema razloga za brigu i da je to normalno.

Nije normalno i moramo nešto da preduzmemo, ali od histerije i upiranja prstom u političke protivnike nema baš puno vajde.

Nedavno sam, prvi put u životu, bila u Londonu. Malo je reći da sam se prijatno iznenadila kad nas je u novembru dočekalo sunce, vedro nebo i sasvim prijatan, čist vazduh.

Možda sam samo imala sreće, a možda je rešenje misterije, u kojoj su se našli svi iz Srbije koji su na pitanje – da li pada kiša i ima li magle, dobili moj negativan londonski odgovor, u tome što taj grad ima metro, što centralnim ulicama krstare samo taksi vozila i autobusi i što toplane, verovatno, koriste isključivo gas.

Moguće je, dakle, ali jasno je i da pravog rešenja nema bez velikih ulaganja i još većih promena, kako u društvu tako i u našim glavama.

E, baš o tim glavama hoću da vam kažem nešto! Ustvari, hoću da, i vama i sebi, postavim par pitanja.

Dok se međusobno optužujemo i ne pristajemo da odstupimo ni za milimetar od svog stava, ne razmišljamo mnogo o tome šta, kao pojedinci, možemo da učinimo kako bi svi zajedno udisali kvalitetniji vazduh.

A, verovali ili ne, možemo!

Prvo, da li pušite?! Ako je odgovor potvrdan, razmislite o tome koliko sebe, ali i ljude u vašoj okolini uništavate i trujete. Neodgovornost prema sebi još i mogu da prihvatim, ali sebičnost svakako ne!

Priče o kršenju prava pušača i konstantna kuknjava zbog najava da će ta ružna navika konačno i kod nas biti potpuno zabranjena, jednostavno ne idu uz navodnu brigu o kvalitetu vazduha koji udišemo.

Ne ide uz to ni činjenica da se broj automobila na našim ulicama i putevima povećava iz godine u godinu. Kako se na Zapadu podiže lestvica kada je u pitanju kvalitet i kvantitet njihovih izduvnih gasova, tako se u Srbiji povećava broj jeftinih automobila koji bez ikakvog ograničenja zagađuju naša pluća.

Da li biste se, kao ekološki odgovorna osoba, odlučili za skuplji, ali "čistiji" auto ili potpuno odrekli komfora koji pruža vožnja svojim vozilom?

Kad treba odlučiti između toga i neudobnog gužvanja po prepunim beogradskim autobusima, međugradske vožnje koja zna da traje satima ili uvek neizvesnog putovanja srpskom železnicom, jasno je kakav će biti odgovor.

Iako u ovom slučaju ima mnogo stvari na koje ne možete lično da utičete i zbog toga jednostavno morate da izaberete jednostavniju varijantu, pokušajte bar ponekad da se žrtvujete. Evo, baš ovi magloviti zimski dani mogli bi da budu prilika da ostavite auto ispred kuće i na posao odete peške, biciklom ili javnim prevozom.

Iako veliki, automobili, kako tvrde stručnjaci, ipak nisu i najveći zagađivači našeg vazduha. To su, bar u ovim zimskim mesecima, toplane, kotlarnice i domaćinstva koja za grejanje koriste drvo i ugalj. Većina velikih gradskih toplana priključena je na gasovod, ali to je za manje potrošače još uvek nedostupno ili previše skupo (čak i kad ima tehničkih mogućnosti za priključenje).

Dakle, i u ovom slučaju, ne možemo, kao pojedinci, da učinimo mnogo, ali možemo da štedimo. Da li baš moramo da šetamo po kući u majici kratkih rukava i da radijatore, struju ili šta već koristimo za grejanje, "odvrćemo" do maksimuma iako je napolju skoro prolećna temperatura?

Stav "baš me briga, plaćam svoje račune" morao bi da postane neprihvatljiv jer svu tu energiju koju nemilice trošimo, neko, negde (a najčešće u najvećim zagađivačima-termoelektranama) mora i da proizvede.

Mnogo je još primera, malih i velikih, ali zastaću ovde. Mislim da je dovoljno za ovaj put.

Dok se verovatno nervirate čitajući ovaj tekst, rizikovaću i dati vam još jedan mali savet. Ako nemate novca za zimovanje u nekom fensi skijaškom centru, posetite rođake na selu. Obradovaćete i njih i svoja pluća.

Ako je i to "nemoguća misija", a živite u Beogradu, umesto u zagušljivom tržnom centru, potrudite se da vikend provedite na Avali. Verujte mi, pusta je ovih dana iako vazduhu na njenom vrhu ne fali baš ništa!

Број коментара 13

Пошаљи коментар
Види још

Упутство

Коментари који садрже вређање, непристојан говор, непроверене оптужбе, расну и националну мржњу као и нетолеранцију било какве врсте неће бити објављени. Говор мржње је забрањен на овом порталу. Коментари се морају односити на тему чланка. Предност ће имати коментари граматички и правописно исправно написани. Коментаре писане великим словима нећемо објављивати. Задржавамо право избора и краћења коментара који ће бити објављени. Коментаре који се односе на уређивачку политику можете послати на адресу webdesk@rts.rs. Поља обележена звездицом обавезно попуните.

уторак, 19. март 2024.
5° C

Коментари

Istina
Зашто морамо да славимо Осми март
Re: Ministarka zdravlja????
Акушерско насиље – чије је ћутање неопростиво
Мајка
Акушерско насиље – чије је ћутање неопростиво
Rad s ljudima
Акушерско насиље – чије је ћутање неопростиво
'Ako smo pali, bili smo padu skloni.'
Акушерско насиље – чије је ћутање неопростиво