Jocić: Ubistvo Marjanovića mi je namešteno

Sreten Jocić, zvani Joca Amsterdam, negirao pred Višim sudom u Beogradu da je na bilo koji način povezan sa ubistvom Gorana Marjanovića Goksija u julu 1995. godine. Nastavak suđenja 1. juna.

Na početku ponovljenog suđenja, pred Višim sudom u Beogradu, Sreten Jocić, zvani Joca Amsterdam, negirao je da je na bilo koji način povezan sa ubistvom Gorana Marjanovića Goksija u julu 1995. godine.

Jocić je optužen da je Miodragu Prodanoviću i Bojanu Milosavljeviću u julu 1995. godine platio 50.000 nemačkih maraka da ubiju Gorana Marjanovića, zvanog Goksi Bombaš, i još jednog čoveka sa nadimkom Duca. Milosavljević i Prodanović su posle tog ubistva osuđeni na po 15 godina zatvora.

Jocić je u sudnici u Okružnom zatvoru rekao da mu je slučaj namešten i da u vreme tog ubistva nije bio u Srbiji.

"Ne poznajem nikoga od ostalih okrivljenih koji su, simptomatično, svi policajci. Preko njih meni je montirana neka krivica da bi me vratili u Srbiju i likvidirali. Čudno je da sam optužen na osnovu presude Vrhovnog suda, ali se u dispozitivu presude nigde ne pominje moje ime. Osuđeni su neki Milosavljević i Prodanović, a za mnom je poternica raspisana tek 2001. godine, što znači da je stopirano sa najvišeg mesta ", rekao je Jocić.

Optuženi je naveo da u vreme ubistva Marjanovića nije bio u Srbiji, nego u Grčkoj na letovanju i da nikada nije video automobil "simka" koji je, prema optužnici korišćen za ubistvo, kao i da nikada nije imao vozačku dozvolu niti je vozio automobil, već, kako je rekao "samo možda nekada skuter".

"Patriotski poslovi za državu" 

Jocić je u odbrani koju je iznosio više od dva sata detaljno pričao njegovim "patriotskim poslovima za državu" tokom sankcija prošle decenije i njegovim vezama sa službama bezbednosti.

"U Srbiju sam se vratio krajem leta 1992. godine, na poziv vrha diplomatsko-bezbednosnih organa. Znali su za moje kontakte sa premijerima i liderima političkih partija, ali i sa paralelnim centrima moći, poput masona i malteških vitezova. Tada su nam uvedene sankcije, pa sam i ja hteo da stanem u službu naroda i države", objasnio je Jocić.

Prema njegovim rečima, tokom 1989. godine i 1990. godine bio je uključen u državni biznis između SFRJ i Holandije koje su, imale "tajni dil" o izvozu nuklearnog otpada u jedno mesto blizu Zagreba, većinski naseljeno Srbima.

"Posao sam obavio uspešno po mene, Holandiju i SFRJ i trajao bi i dalje da nije izbio rat. Nismo imali poslovnu elitu oličenu u tajkunima, nego jake državne firme poput Geneksa, koje su radile sa ljudima iz inostranstva", rekao je Jocić.

Optuženi je ispričao da su domaće službe bezbednosti od njega zahtevale mnoge stvari, ali nikada da "ugrozi nečiju bezbednost i sigurnost" i dodao da je uputstva dobijao od "drugog čoveka DB-a Tepavčevića, koji je vodio sve u inostranstvu", kao i da je poznavao "generala i trećeg čoveka kontraobaveštajne službe Bodića", na čijoj je sahrani bio 1995. godine.

"Država je tražila od mene da stupim u kontakt sa bugarskim službama da bih otkrio gde su u Bugarskoj baze mudžahedina koji su se prebacivali u Bosnu, kako bi ih usmerio u Srbiju, gde su ih naši hapsili. Ne smatram da treba da dobijem orden za to", rekao je Jocić.

Jocić je rekao i da je krajem 1994. godine otkrio da su neki ljudi, među kojima i prvi čovek uniformisane policije "opasni i brutalni" Radovan Stojičić Badža, skrenuli sa patriotrskog kursa i da im je novac najbitniji, pa su sarađivali sa Albancima i Muslimanima.

"Zato su hteli da me ubiju. Badža je bio tu da ućutka svakoga i da brine o zakonskoj nedodirljivosti svega što su radili", rekao je Jocić. Stojičić je ubijen početkom 1997. godine.

Nastavio je da je Stojičić preko svog kuma Radeta Ćaldovića Ćente, takođe ubijenog 1997. godine, hteo da ga namami u Mađarsku i da ga onda "dignu i ubiju".

Jocić: Hteli da mi nameste ubistvo Vukovića

Jocić je rekao da se krajem 1994. godine uplašio i pobegao u Bugarsku, posle ubistva Gorana Vukovića, zvanog Goran Majmun.

"Onda su hteli su da mi nameste ubistvo Gorana Majmuna, čoveka koji je u Frankfurtu ubio Ljubu Zemunca (Ljubomira Magaša) i bio je suprotstavljen Ćenti, kumu pokojnog Ljube", rekao je Jocić.

Optuženi je naveo da su Bugari znali šta mu preti od Stojičića, koji im je nudio trampu - da Bugari dovedu Jocića do granice, a Stojičić bi im se odužio "velikom uslugom".

"Imao sam zaštitu bugarske bezbednosti, koju su upozorile i jedna evropska zemlja sa više od 50 miliona stanovnika i jedna slovenska zemlja sa 150 miliona stanovnika da ništa ne sme da mi se desi", rekao je Jocić.

Suđenje će biti nastavljeno 1. juna. Jocić je u pritvoru od 27. aprila 2009. godine, kada je uhapšen zbog sumnje da je organizovao kriminalnu grupu koja je 23. oktobra 2008. godine u Zagrebu ubila vlasnika nedeljnika "Nacional" Ivu Pukanića i njegovog saradnika Niku Franjića.

Jocića je Tužilaštvo za organizovani kriminal kasnije optužilo za umešanost u ubistvo Pukanića, a suđenje po toj optužnici počelo je 20. aprila u sudnici "Đovani Falkone" Specijalnog suda.

Број коментара 0

Пошаљи коментар

Упутство

Коментари који садрже вређање, непристојан говор, непроверене оптужбе, расну и националну мржњу као и нетолеранцију било какве врсте неће бити објављени. Говор мржње је забрањен на овом порталу. Коментари се морају односити на тему чланка. Предност ће имати коментари граматички и правописно исправно написани. Коментаре писане великим словима нећемо објављивати. Задржавамо право избора и краћења коментара који ће бити објављени. Коментаре који се односе на уређивачку политику можете послати на адресу webdesk@rts.rs. Поља обележена звездицом обавезно попуните.

четвртак, 18. април 2024.
11° C

Коментари

Istina
Зашто морамо да славимо Осми март
Re: Ministarka zdravlja????
Акушерско насиље – чије је ћутање неопростиво
Мајка
Акушерско насиље – чије је ћутање неопростиво
Rad s ljudima
Акушерско насиље – чије је ћутање неопростиво
'Ako smo pali, bili smo padu skloni.'
Акушерско насиље – чије је ћутање неопростиво