Zaštićeni svedok: SDB Srbije kontrolisala srpske vlasti u Istočnoj Slavoniji

U nastavku ponovljenog haškog procesa Jovici Stanišiću i Franku Simatoviću Frenkiju, zaštićeni svedok optužbe RFJ-113 potvrdio je da su 1991-92. agenti Službe državne bezbednosti (SDB) Srbije kontrolisali srpske vlasti u Istočnoj Slavoniji i Baranji i snage koje su počinile zločine nad tamošnjim Hrvatima i Mađarima.

Svedok je izjavio je da je u septembru 1991. godine bio prisutan kada je prvooptuženi Stanišić, u to vreme pomoćnik načelnika SDB Srbije, u selu Dalj u Istočnoj Slavoniji iskalio bes "što Vukovar još nije pao", vičući na policajce okupljene ispred sedišta vlade samoproglašene srpske autonomije.

Po svedoku, iz čijeg iskaza proizlazi da je bio policajac, Stanišić je, potom, s liderom SAO Slavonija, Baranja i Zapadni Srem (SBZS) Goranom Hadžićem i pomoćnicima ministra unutrašnjih poslova Ilijom Kojićem i Radoslavom Kostićem "razmatrao plan za osvajanje Vukovara".

Kojića i Kostića, svedok je označio kao pripadnike SDB Srbije koji su u tom regionu prethodno naoružali lokalne Srbe i uspostavili stvarnu vlast: "Bez Kojićevog odobrenja, mi ništa nismo mogli preduzeti". 

Tužiteljka Grejs Harbor je pripadnost Kojića i Kostića SDB Srbije dokazivala dokumentima same Službe.

RFJ-113 naveo je da je Stanišić policajcima tada rekao da "imaju svu potrebnu opremu" za osvajanje Vukovara.

Na pitanje tužiteljke kako je Stanišić to mogao znati, svedok je odgovorio: "Kojić i Kostić su, zajedno sa Stanišićem, maltene u njegovom kabinetu, bili zaduženi za svo oružje i opremu koja je dolazila na ovo područje".

RFJ-113 opisao je isporuke oružja iz Srbije, preko Dunava, koje su od 1990. organizovali Kojić, Kostić i Mihalj Kertes, bliski saradnik tadašnjeg predsednika Srbije Slobodana Miloševića.

Prema svedočenju RFJ-113, srpska Teritorijalna odbrana, kojom je komandovao Kojić, i paravojska Željka Ražnatovića Arkana, u leto 1991. proterale su i opljačkale nesrpske civile iz Dalja i sela Ćelije, a neke su i ubile. 

Upitan da li je Kojić protiv počinilaca zločina preduzeo neke mere, RFJ-113 je odgovorio odrečno.

Svedok je naznačio da je, zatim, "čuo da su Goran Hadžić i Ražnatović Arkan 21. septembra 1991. provalili u zatvor u Dalju i odveli zarobljenike" koji su kasnije "nađeni u bunaru u Ćelijama, koje je Arkan sravnio sa zemljom".

Kao dokaz da je to istina, tužiteljka Harbor je citirala izveštaj odeljenja SDB Srbije iz Sombora, upućen centrali Službe u Beogradu, da su "Arkan i njegovi ljudi, zajedno sa Hadžićem, odveli iz Dalja 13 lica i streljali ih na obali Dunava".

Po optužnici protiv Stanišića i Simatovića, Ražnatovićeva formacija bila je jedinica SDB Srbije.

Hadžiću je Haški tribunal sudio za zločine u SAO SBZS, ali je on umro prošle godine, pre kraja procesa.

Tribunal je bio optužio i Ražnatovića, ali je on ubijen 2000. godine u Beogradu.

SDB Srbije je kasnije bazu svoje Jedinice za specijalne operacije, zvane "crvene beretke", u Kuli u Vojvodini, nazvala po Radoslavu Kostiću koji je poginuo tokom sukoba u Hrvatskoj. 

Optužnica tereti "crvene beretke" za teške zločine nad Hrvatima i Muslimanima u Hrvatskoj i BiH.

JSO je raspuštena posle ubistva premijera Srbije Zorana Đinđića u martu 2003. godine.

Danas započeto unakrsno ispitivanje svedoka RFJ-113, odbrana prvoopuženog Stanišića nastaviće sutra.

Stanišića (66), koji je od 1992. bio šef SDB Srbije, i njegovog pomoćnika Simatovića (67) optužnica tereti za progon, ubistva, deportacije i prisilno premeštanje hrvatskih i muslimanskih civila tokom ratova u Hrvatskoj i BiH 1991-95. U četiri tačke optuženi su za zločine protiv čovečnosti, a po petoj za kršenje zakona i običaja ratovanja.

Zločini za koje su optuženi Stanišić i Simatović počinjeni su, kako tvrde tužioci, tokom sprovođenja udruženog zločinačkog poduhvata, čiji je cilj bilo trajno i nasilno uklanjanje Hrvata i Muslimana s velikih delova teritorija Hrvatske i BiH, radi ostvarivanja srpske dominacije. Na čelu zločinačkog udruženja bio je, po tužiocima, tadašnji predsednik Srbije Slobodan Milošević.

Posle prvog suđenja, koje je posle jednog neuspelog pokušaja počelo 2009, prvostepeno veće Haškog tribunala oslobodilo je 29. maja 2013. Stanišića i Simatovića krivice po svih pet tačaka optužnice.

Apelaciono veće Tribunala usvojilo je 15. decembra 2015. ključne osnove žalbe koju je na tu presudu uložilo Tužilaštvo. Poništilo je oslobađajuću presudu i naložilo da proces bude ponovljen. 

Број коментара 0

Пошаљи коментар

Упутство

Коментари који садрже вређање, непристојан говор, непроверене оптужбе, расну и националну мржњу као и нетолеранцију било какве врсте неће бити објављени. Говор мржње је забрањен на овом порталу. Коментари се морају односити на тему чланка. Предност ће имати коментари граматички и правописно исправно написани. Коментаре писане великим словима нећемо објављивати. Задржавамо право избора и краћења коментара који ће бити објављени. Коментаре који се односе на уређивачку политику можете послати на адресу webdesk@rts.rs. Поља обележена звездицом обавезно попуните.

четвртак, 25. април 2024.
12° C

Коментари

Istina
Зашто морамо да славимо Осми март
Re: Ministarka zdravlja????
Акушерско насиље – чије је ћутање неопростиво
Мајка
Акушерско насиље – чије је ћутање неопростиво
Rad s ljudima
Акушерско насиље – чије је ћутање неопростиво
'Ako smo pali, bili smo padu skloni.'
Акушерско насиље – чије је ћутање неопростиво