Milivoj Petković tvrdi da nije kriv za zločine nad Muslimanima

Petković je bio zamenik komandanta Hrvatskog veća odbrane (HVO), vojske samoproglašene Hrvatske Republike Herceg-Bosna (HRHB). Prvostepenom presudom, koju je Tribunal izrekao 2013, proglašen je krivim, zajedno sa još pet hrvatskih lidera, za učešće u zločinačkom udruženju protiv Muslimana, 1993-94.

Po presudi, cilj tog udruženja, na čelu s predsednikom Hrvatske Franjom Tuđmanom, bilo je uspostavljanje "hrvatskog entiteta, delimično u granicama Hrvatske banovine iz 1939. godine", nasilnim i trajnim proterivanjem muslimanskog stanovništva iz osam opština u BiH.

Svrha stvaranja entiteta HRHB, po presudi, bilo je "ponovno ujedinjavanje hrvatskog naroda", budući da je zločinačkim planom bilo predviđeno da se on "ili ujedini sa Hrvatskom, u slučaju raspada BiH" ili ostane u BiH "s tesnim vezama s Hrvatskom".

Tokom današnje rasprave o Petkovićevoj žalbi na tu presudu, njegova zastupnica Vesna Alaburić rekla je da zločini nad Muslimanima tokom muslimansko-hrvatskog sukoba u BiH nisu bili posledica "zločinačke namere", kako je utvrđeno presudom, već "rezultat događaja na terenu".

Negirajući postojanje zločinačkog poduhvata za proterivanje muslimanskog stanovništva, Alaburić je rekla da premeštanje civila manjeg obima, pa čak i deportacija, nije nužno etničko čišćenje.

Petkovićeva braniteljka rekla je i da HVO "nije napadao nebranjena mesta" u osam opština, kao i da "nije bilo napada na civilno stanovništvo".

Ona je ocenila da je raspravno veće, donoseći prvostepenu presudu, "nije pravilno definisalo udruženi zločinački poduhvat", što je, po njenom mišljenju, dovoljno da presuda bude poništena.

"Nije postojao udruženi zločinački poduhvat uklanjanja Muslimana, a do juna 1993. nije bila promenjena etnička slika u HRHB", rekla je Alaburićeva.

Alaburić: Nužna odbrana HVO

Ono što su sudije u presudi nazvale pojačavanjem zločinačkog poduhvata, od juna 1993, Alaburić je opisala kao nužnu odbranu HVO koja je, pred ofanzivom Armije BiH, "izgubila teritorije i pretila je opasnost da izgubi čitavu mostarsku regiju".

Petkovićeva odbrana istakla je i tezu da osnivanje HRHB, samo po sebi, nije bilo zločinačko, zato što su ga predviđali svi međunarodni mirovni planovi.

"Bilo kakva priča o promeni granica je izlišna", rekla je Alaburićeva, dodajući da je general Petković zagovarao sporazum između HVO i ABiH, koje su bile ravnopravni delovi oružanih snaga BiH.

Petkovićevo naređenje s kraja juna 1993. da vojno sposobni muslimanski muškarci budu razoružani i "izolovani", Alaburićeva je nazvala legalnom i legitimnom, budući da su ti muškarci bili potencijalna pretnja hrvatskim snagama.

Odbrana je negirala da je Petković imao nadležnost nad logorima, poput Dretelja i Gabele, u koje je HVO, po presudi, zatvarala pod nehumanim uslovima i mučila Muslimane, a zatim ih proterivala.

Nasuprot nalazima iz prvostepene presude, Petković, po odbrani, nije bio odgovoran ni za artiljerijsku i snajpersku vatru na istočni Mostar, ni za rušenje Starog mosta, u novembru 1993.

Da Petković nije planirao ni rukovodio jedinicama koje su počinile zločine, Alaburićeva je tvrdila i u vezi sa masovnim ubistvom 28 civila u selu Stupni Do kod Vareša 1993.

Po odbrani, nije bila nezakonita ni Petkovićeva zapovest o upućivanju ratnih zarobljenika na prisilni rad na frontu.

U nastavku rasprave, na argumente Petkovićeve odbrane uzvratiće tužioci.

Tužioci: Petković odgovoran za zločine HVO kojim je komandovao

Tužilaštvo Haškog tribunala tvrdilo je danas da je Petković opravdano osuđen na 20 godina zatvora zbog zločina nad Muslimanima tokom rata u BiH.

Zastupnici optužbe zatražili su, tokom rasprave o žalbi koju je Petković uložio na nepravosnažnu presudu, da Tribunal tu žalbu odbaci kao neosnovanu.

Dokazano je, po Tužilaštvu, da je Petković komandovao jedinicama HVO koje su počinile brojne zločine u svih osam opština HRHB i da ih je u potpunosti kontrolisao, sprovodeći udruženi zločinački poduhvat.

Na tvrdnju odbrane da je muslimansko stanovništvo dobrovoljno napuštalo naselja, zastupnici optužbe uzvratili su da "žrtve nisu imale izbora" zato što su "Petkovićeve trupe prethodno spalile sela", kako je i utvrđeno prvostepenom presudom.

Za razliku od odbrane, koja je Petkovićevo naređenje iz juna 1993. o razoružavanju i "izolovanju" vojno sposobnih Muslimana, čak i onih koji su bili u HVO, nazvala zakonitom, tužioci su ocenili da je ta naredba značila "protivpravno" zatvaranje, pod neljudskim uslovima, hiljada muškaraca u logore HVO, poput Heliodroma, Dretelja i Gabele, gde su bili mučeni i terani da rade na frontu, pre nego što su proterani.

Tvrdnju odbrane da su neki od Muslimana bili pripadnici ABiH, zato što je ta vojska proglasila opštu mobilizaciju, optužba je takođe pobijala. "Zato što su bili civili, u odnosu prema njima morale su se poštovati Ženevske konvencije".

Petković je, pritom, imao i ovlašćenja nad zatočeničkim centrima i mogao je zaštititi zarobljene, ali "to nije hteo", naznačili su tužioci.

Posvećujući se tvrdnji odbrane da Petković "nije planirao, ni naredio zločine" u Mostaru, Tužilaštvo je podsetilo da je prvostepenom presudom utvrđeno da je Petković imao komandu nad jedinicama HVO koje su svakodnevno granatirale istočni deo grada, gde su se sklonili proterani Muslimani.

Artiljerijska jedinica koja je iz Širokog Brijega, u novembru 1993, granatirala Stari most u Mostaru bila je, po tužiocima, pod direktnom komandom Glavnog štaba HVO i Petkovića.

"Petković je 8. novembra 1993. naredio granatiranje Mostara. Jedan tenk HVO namerno je gađao Stari grad i Stari most, sve dok nije bio uništen i dok se, sutradan, nije srušio", argumentovali su tužioci, pozivajući se na presudu.

"Petković prikrivao zločine"

Zastupnici optužbe tvrdili su i da je Petković "prikrivao zločine i pravio se da ih ne vidi", umesto da je kažnjavao počinioce.

Kao primer, naveli su da je posle masakra civila u Stupnom Dolu, Petković "naredio lažnu istragu", a zatim zapovedniku počinilaca Ivici Rajiću "pomogao da pod lažnim identitetom ostane u HVO".

Rajić je mnogo kasnije pred Tribunalom priznao krivicu za taj zločin i bio je osuđen na 12 godina zatvora.

Petković se isto odnosio i prema zločinima formacije Kažnjenička bojna, čije su vođe Mladen Naletilić-Tuta i Vinko Martinović-Štela pred Tribunalom bili osuđeni na 20, odnosno 18 godina zatvora.

Na argument odbrane da etničkog čišćenja Muslimana nije bilo jer demografski sastav opština u HRHB nije bio promenjen, tužioci su uzvratili da se "karta HRHB promenila, jer su hiljade Muslimana bile proterane".

Čak i da etnički sastav opština nije bio promenjen na štetu Muslimana, po Tužilaštvu, "to ne mora promeniti zaključak iz presude da su zločini počinjeni u okviru zločinačkog udruženja". Za zaključak da je cilj zločinačkog poduhvata bila etnička promena u korist Hrvata nije nužno da taj cilj bude u potpunosti postignut, ocenili su tužioci.