Читај ми!

Prpa potvrdila da Kuraka nije prepoznala kao ubicu Ćuruvije

Istoričarka Branka Prpa rekla je u Specijalnom sudu u Beogradu da joj Miroslav Kurak, koji je optužen kao neposredni ubica, ne liči na osobu koja je pucala na Slavka Ćuruviju. Prpa kaže da joj je Luka Pejović najviše ličio na ubicu Ćuruvije i dodaje da osoba koja je pucala nije mogla istovremeno i nju da udari.

Branka Prpa je, svedočeći na suđenju optuženima za ubistvo Ćuruvije, objasnila da je Kuraka videla na slici objavljenoj u medijima koju joj je pokazala jedna novinarka, prenosi Tanjug.

"Tada sam prokomentarisala da mi to lice ne liči na ubicu", navela je Prpa odgovarajući na pitanja Kurakovog branioca Stevana Protića.

Prpa, koja je bila u društvu Ćuruvije kada je ubijen u prolazu zgrade u Svetogorskoj, gde su živeli, navela je da je ubicu gledala sa zemlje, to jest da je on stajao iznad nje.

"Lice mu je otkriveno, samo je na glavi imao crnu vunenu kapu i jaknu. Lice je amorfno, bez nekih fizičkih karakteristika. Imao je široko lice, i krupne crne oči, i bio je izuzetno bled", ispričala je Prpa, koja je prilikom napada zadobila udarac u glavu.

Prpa je opisala da ubica nije bio mnogo visok, po njenoj proceni oko 175 centimetara, nabijen, nabildovan i kratkog vrata.

Prema njenim rečima, 11. aprila na dan ubistva, Ćuruvija i ona krenuli su u šetnju oko 14 sati i po povratku, u pasažu kuće u Svetogorskoj ulici, Slavko je "počeo da pada kao da se sapleo".

"Slavko je počeo da pada i držao me je za ruku. Okrenula sam se da vidim šta se dešava i tada sam dobila udarac u glavu i pala. Slavko je pao pre mene i ja za njim. Dok sam ležala videla sam čoveka koji je prilazio s pištoljem ka nama koji smo ležali na zemlji. Prišao je Slavku i pucao mu u glavu", ispričala je Prpa.

Onda je čovek s pištoljem došao do nje.

"Ja sam ćutala i gledala, i on je ćutao, i okrenuo se, i mirno i polako otišao sa mesta zločina", rekla je Prpa.

Dodala je da joj je na ubicu najviše ličio Luka Pejović, pripadnik rezervnog sastava Jedinice za specijalne operacije (JSO) koji je ubijen 5. decembra 2000. godine u "sačekuši" na Topčiderskom brdu.

Prpa je, odgovarajući na pitanja odbrane, ispričala da od 12. aprila 1999. godine, dan nakon ubistva, do novembra 2000. godine nikad nije bila pozvana u policiju i bilo joj je jasno da se ne vodi nikakva istraga sve do formiranja Vlade Zorana Đinđića.

U novembru je prvi put videla slike Luka Pejović koji joj je, kako je rekla, najviše ličio na osobu koja je pucala na Slavka Ćuruviju, ali da ni tada nije mogla da to tvrdi sa 100 posto sigurnosti.

"Mislim da su mi tada rekli da je Pejović ubijen i da ima to karakteristično bledilo lica na kojem sam ja insistirala", navela je Prpa i dodala da joj je policija takođe rekla da se Pejović drugovima žalio da će biti ubijen jer je "odradio novinara".

Za vreme Koštuničine vlade krenula je nova istraga sa novim pitanjima.

Inspektori su je, kako je rekla, pitali "da li su oči bile plave, a u mraku je videla crne, da li su bila kontakna sočiva..." 

Odgovarajući na pitanje tužioca da li su na licu mesta bile dve osobe, Prpa je navela da, iako je videla samo jednog čoveka, osoba koja je pucala nije mogla da istovremeno nju udari.

"Zbog toga sam imala osećaj da je mene neko drugi udario. Najviše zbog toga što smo gotovo istovremeno padali", ispričala je Branka Prpa.

Na pitanje advokata gde je otišla nakon likvidacije Ćuruvije, navela je da je odjurila do zgrade i pozvala Gordanu Sušu da bi obavestila novinare i Danicu Drašković da zove hitnu pomoć i da je obavesti da je na Slavka pucano.

Očekivala je, kako je objasnila, da Danica Draškovć može da interveniše i da hitna pomoć stigne brzo, međutim, hitna pomoć je stigla sat vremena kasnije.

Da je Ćuruvija mrtav, saznala je od policije koja je došla na uviđaj.

"Cedulja sa spomen-ploče prosleđena ministru" 

Na pitanje o cedulji, koju je potvrdila da je našla zalepljenu na spomen ploči Slavku Ćuruviji na mestu gde je ubijen, Prpa je rekla da su na njoj pisala dva imena sa pojašnjenjem da su to pripadnici KOS-a koji su ubili Ćuruviju.

"Cedulju sam odnela kod ministra Dušana Mihajlovića. U toku istrage za vreme ministrovanja Mihajlovića, policija je pokušavala da dođe do podataka da li je KOS učestvovao, ali to nije urodilo plodom", navela je Prpa.

Smatra da nije tačno da ga KOS nije pratio.

"U opisu njihovog posla je bilo da prate njegovu međunarodnu aktivnost i sastajanje sa strancima...", navela je Branka Prpa.

Upitana zašto se njenim iskazima poklanja malo pažnje, odnosno istraga ide u drugom smeru od onoga što ona trvdi, Prpa je navela da je to pitanje etike jednog društva i jednog sistema.

"Ova država nije vršila svoju ustvanu funkciju, nije štitila svoje građane već ih je ubijala. To je pitanje etičkih temalja i mnogo je veće od moje i Slavkove sudbine", rekla je Prpa odgovarajući na pitanje branioca optuženih Zore Dobričanin Nikodinović.

Na pitanje Dobričanin Nikodinović, zašto se poklanja pažnja "svedoka saradnika koji nema više šta da izgubi" (Milorad Ulemek Legija), Prpa je navela da ne zna o kakvom se "savezu elita tu radi" i da je to "pitanje za buduće istoričare".

Potvrdila je da je dobijala pisma sa pretnjama smrću u toku istrage pred Specijalnim sudom u januaru 2007. godine.

"To je intenzivirano nakon moje izjave u sudu... u pismu je pisalo da me ovog puta neće samo udariti u glavu...", ispričala je Prpa.

Pisma je predala policiji i obavestila predsednika Borisa Tadića, specijalnog tužioca i direktora policije Milorada Veljovića, ali nema nikakve informacije šta se dalje događalo.

Takođe je rekla da je ubistvo Slavka Ćuruvije rezultat represije koja je krenula od oktobra 1998, kada je donet u to vreme novi Zakon o informisanju.

"Slavko Ćuruvija je proganjan na način koji je prvi put zabeležen u političkoj praksi kada je u pitanju nezavisno novinarstvo. Osnov za to je bio Zakon o informisanju", rekla je Prpa svedočeći na suđenju optuženim pripadnicima DB-a za ubistvo Ćuruvije.

Prema njenim rečima, na osnovu tog zakona je bilo moguće ne samo kažnjavanje novinara, glavnog urednika i direktora medija, već je uvedena kolektivna krivica.

Takođe je uvedena plenidba imovine ne samo redakcijske već i privatne imovine, navela je Prpa tvrdeći da su se sudske odluke o zatvaranju novina donosile u roku od 24 sata, što se Slavku i dogodilo prvo sa listom Evropljanin, pa i sa ostalim.

Prpa je takođe navela da su ona i Ćuruvija želeli da napuste Srbiju i da je on pokušao da nađe stan u Crnoj Gori, ali da je posle odustao.

Nije želeo da ide iz Srbije govoreći: "Šta mi mogu – mogu samo da me streljaju...", navela je njegova nevenčana udovica.

Dodala je da Ćuruvija nije imao političke ambicije, iako se šalio da će osnovati svoju stranku jer nijedna ne valja.

Odgovarajući na pitanja branioca optuženog Radomira Markovića advokata Dušana Mašića, Prpa je potvrdila da je Ćuruvija imao dugove prema bankama zbog stalnih kredita za novine i štamparije, kao i da je dobijao donacije.

"Uvek je bio u vrsti pokušaja da jednu situaciju premosti. Novine su mu zabranjivane, uništavan je neprestanim plenidbama i uništavanjem imovine, u njegovoj redakciji je radilo preko 300 ljudi na celom spratu u Borbi", ispričala je istoričarka.

Prema njenim rečima, nakon puta u Vašington, američki kongres je odlučio da mu pomogne da obnovi novine.

"Krajem marta smo dobili i-mejl iz Vašingtona i odobreno mu je 250.000 dolara da obnovi celu izdavačku delatnost. Ali novac nije stigao jer je ubijen", posvedočila je Prpa.

Na pitanje advokata da li je dobio 400.000 dolara pred ubistvo, ona je rekla da nikakvog novca nije bilo, ali da je Slavko voleo da se pričom o tome šegači i dovodi novinare u zabludu.

Jelena Ćuruvija: Osećalo se da neko želi da uništi Slavka

Prethodno je svedočila ćerka ubijenog novinara Jelena Ćuruvija, koja je istakla imovinsko-pravni zahtev prema optuženima, ali nije opredelila iznos. Odgovarajući na pitanja odbrane, navela je da su iza njenog oca ostali samo dugovi i prazni računi i da ne zna da je primio bilo kakav "veliki novac".

"Mi smo nasledili ono što smo nasledili, a novca nije bilo. Samo dugovi, prazni račun i sefovi", rekla je Jelena Ćuruvija.

Odbrana optuženih je takođe pokušala da pokrene pitanje Ćuruvijinog obezbeđenja odnosno njegovih telohranitelja, ali Jelena nije imala bliža saznanja o njima, niti kako ih je i preko koga njen otac angažovao.

Prpa je pak navela da su pripadnici obezbeđenja čuvali i redakciju, ali i njih po potrebi, navodeći da ih je Ćuruvija vodio "više teatralno kada bi nekuda išli".

Ćuruvija je, prema njenom svedočenju, iznajmio stan u prizemlju njihove kuće, gde su živeli "ljudi koji su ga upozoravali – ko ulazi i izlazi odatle".

Kćerka ubijenog novinara rekla je i da je njen otac nekoliko meseci pre ubistva bio prisluškivan i progonjen preko medija, kao i da je bio u sukobu sa Mirom Marković, suprugom tadašnjeg predsednika Savezne Republike Jugoslavije Slobodana Miloševića.

"Pritisak se osetio od oktobra 1998. godine, odnosno od uvođenja novog zakona o informisanju, kada su krenuli da mu gase novine", rekla je Jelena Ćuruvija.

"Osećalo se još tada da neko želi da uništi i njega i njegove novine. Poslednjih meseci je držao tribine po Srbiji 'Nije srpski ćutati' i ja sam išla sa njim. I tamo se osećala nelagodnost jer smo znali da prisustvuju i ljudi iz DB-a", navela je Jelena Ćuruvija.

Prema njenim rečima, Slavko Ćuruvija je znao da ga prisluškuju, ali to nije shvatao ozbiljno sve dok, kako je navela, nije u TV Dnevniku pročitan tekst iz "Politike ekspres".

"Tada smo se svi uplašili za njegov život, ali on nije hteo da ode", rekla je Jelena Ćuruvija, ali nije mogla da kaže ko mu je tačno upućivao pretnje.

Jedini sukob imao je sa Mirom Marković, a drugih sukoba "u tom rangu ne", rekla je Ćuruvijina kćerka odgovarajući na pitanje tužioca.

Ispričala je da je njen otac, kao vlasnik novina, smatrao da treba da poznaje sve bitne ljude u zemlji, pa i Miloševića i Miru Marković.

"S vremena na vreme bi se sa njom video. Rekao joj je da to što rade nije dobro za zemlju... Čak joj je rekao 'visiće na Terazijama' zbog čega je Mira Marković čak briznula u plač i posle je bila vrlo neprijatna", ispričala je Jelena Ćuruvija.

Na dan ubistva, kako je navela, srela je oca kod Ateljea 212.

"On je išao na ručak, a kasnije sam dobila informaciju da je ubijen. Dva policajca su posle došla kod nas kući", navela je ćerka Slavka Ćuruvije.

Jelena Ćuruvija je saslušana i u svojstvu oštećene i u svojstvu svedoka.

Za ubistvo Ćuruvije optuženi su tadašnji šef DB-a Radomir Marković, šef beogradskog centra DB-a Milan Radonjić, glavni obaveštajni inspektor II uprave Ratko Romić i pripadnik rezervnog sastava tog resora Miroslav Kurak, koji je u bekstvu i za njim je raspisana poternica.

Radonjić i Romić su u pritvoru. Oni su ranije danas oslobođeni optužbi za pomaganje u pokušaju ubistva lidera SPO-a Vuka Draškovića zbog nedostatka dokaza. Marković služi kaznu od 40 godina zatvora u požarevačkoj Zabeli, a Kuraku se sudi u odsustvu.

Prema optužnici, Ćuruviju je ubio Miroslav Kurak, a saučesnik mu je bio Ratko Romić, koji je drškom pištolja udario Branku Prpu u glavu. Nalog za to su, kako tvrdi tužilaštvo, dobili od pretpostavljenih Radonjića, odnosno Markovića.

Ćuruvija je ubijen na Uskrs, 11. aprila 1999. godine, tokom NATO bombardovanja SR Jugoslavije, u dvorištu ispred ulaza u zgradu gde su se nalazile prostorije marketing službe Dnevnog telegrafa.

Број коментара 1

Пошаљи коментар

Упутство

Коментари који садрже вређање, непристојан говор, непроверене оптужбе, расну и националну мржњу као и нетолеранцију било какве врсте неће бити објављени. Говор мржње је забрањен на овом порталу. Коментари се морају односити на тему чланка. Предност ће имати коментари граматички и правописно исправно написани. Коментаре писане великим словима нећемо објављивати. Задржавамо право избора и краћења коментара који ће бити објављени. Коментаре који се односе на уређивачку политику можете послати на адресу webdesk@rts.rs. Поља обележена звездицом обавезно попуните.

четвртак, 28. март 2024.
21° C

Коментари

Istina
Зашто морамо да славимо Осми март
Re: Ministarka zdravlja????
Акушерско насиље – чије је ћутање неопростиво
Мајка
Акушерско насиље – чије је ћутање неопростиво
Rad s ljudima
Акушерско насиље – чије је ћутање неопростиво
'Ako smo pali, bili smo padu skloni.'
Акушерско насиље – чије је ћутање неопростиво