Janković negirao odgovornost za masakr nad Muslimanima

Bivši policijski oficir u Prijedoru Dušan Janković izjavio je na suđenju Radovanu Karadžiću pred haškim Tribunalom, da je u maju 1992. godine "zarobljen veliki broj Muslimana" i "zatvoren u prihvatne centre Omarska i Keraterm".

Janković je, međutim, tvrdio da su zarobljenici, posle napada muslimanskih paravojski na srpske vojnike u okolini, u Omarskoj i Keratermu bili podvrgnuti "kriminalističkoj obradi", a ne zločinima.

"Oni koji su bili krivi za napad snosili su krivičnu odgovornost, oni koji nisu - puštani su kući", rekao je Janković.

Na pitanje Karadžića, koji se brani sam, šta je tada znao o "vanrednim događajima u Keratermu", svedok, koji je tvrdio da je u to vreme bio zadužen za logistiku u prijedorskoj policiji, odgovorio je: "Čuo sam da je došlo do pobune pritvorenih i da je došlo do ubistva tih ljudi". 

Prema optužnici koja Karadžića (68) tereti za progon Muslimana i Hrvata širom BiH, u logorima kod Prijedora počinjeni su teški zločini nad pritvorenima, uključujući masovna ubistva, mučenje, prebijanje i seksualno nasilje.

U Keratermu su, po optužnici, 24. juna 1992. godine, srpske snage ubile oko 150 zatvorenika. Prijedor je jedna od sedam opština u kojoj je progon nesrpskog stanovništva imao razmere genocida.

Janković je negirao da je odgovoran za masakr na Korićanskim stijenama u leto 1992. godine , zbog kojeg ga je Državni sud BiH osudio na 21 godinu zatvora. Po optužnici i ranijim presudama, srpski policajci ubili su 21. avgusta 1992. godine 200 Muslimana na Korićanskim stijenama na planini Vlašić.

Odgovarajući na pitanja Karadžića, Janković je tvrdio da šef prijedorske policije Simo Drljača "nije naređivao krivična dela, niti ih je sam radio", kao i da "nije naređivao nikada, da on zna, da se prikrije neko krivično delo".

Svedok je negirao da je bio prisutan na Korićanskim stijenama i da je, pre zločina, razgovarao sa vođom počinilaca Darkom Mrđom, koga je Tribunal osudio na 17 godina zatvora, nakon što je priznao krivicu.

Po Jankoviću, sarajevski sud je njega osudio na osnovu iskaza "lažnih svedoka" koji su lagali ili zato da ne bi bili sami optuženi ili da bi dobili niže kazne nakon što su priznali krivicu.

"Tužilaštvo je napisalo i pitanja i odgovore koje su svedoci ponavljali", kazao je, tvrdeći da "nisu osuđeni oni koji su počinili zločin i koji još idu ulicama Prijedora".

"Na dan zločina sam bio na slavi"

Na pitanje predsedavajućeg sudije Ogon Kvona da li to znači da on zna ko su počinioci, Janković je odgovorio: "Ne znam, nemam dokaza, ali pretpostavljam ko bi mogli biti.

Počinioce treba tražiti među zaštićenim svedocima koji su bili u pratnji, a nisu procesuirani".

Tvrdeći da je "lažno optužen i nepravedno osuđen", Janković je, kao alibi, naveo da je na dan zločina bio na slavi, daleko od Korićanskih stijena. U unakrsnom ispitivanju, tužiteljka Katrina Gustavson tvrdila je da Janković u proleće i leto 1992, u vreme zločina, nije bio samo oficir za logistiku, nego i zamenik šefa prijedorske policije Sima Drljače. Svedok je, međutim, to opovrgavao.

Tužiteljka je tvrdila da prijedorska policija nije sprovela nikakvu istragu o streljanju Muslimana u Keratermu, a svedok je sugerisao da je to bio zadatak Centra službi bezbednosti iz Banjaluke ili Vojske RS.

Zastupnica optužbe svedoku je predočila da ni posle masakra na Korićanskim stijenama nije sprovedena istraga, nego da je počiniocima bilo naređeno da se vrate na mesto zločina i iz teško pristupačne provalije izvuku tela žrtava. Janković je kazao da nije znao ko je to naredio.

Posvedočio je da hapšenje počinilaca nije bilo moguće i da je, na Drljačinu inicijativu, postignut "kompromis" da se pripadnici te interventne jedinice policije "pošalju na ratište, pa ko zna da li će preživeti", a da se "posle rata procesuiraju".

Svedok je dodao da je hapšenje "možda mogla da izvrši neka specijalna jedinica van regiona", ali da su pretpostavljeni odlučili drugačije.

Proces Karadžiću biće nastavljen sutra. Optužnica ga tereti i za genocid u Srebrenici; terorisanje stanovništva Sarajeva kampanjom artiljerijskih i snajperskih napada i uzimanje za taoce "plavih šlemova" UN, 1992-95. godine.