subota, 26. maj 2012. | Izaberite pismo: Ћирилица



 

Naslovna > Vesti > Društvo > Sećanje na žrtve "Oluje"

sreda, 04. avg 2010, 12:28 -> 22:33

Sećanje na žrtve "Oluje"

Parastos ubijenima u hrvatskoj oružanoj akciji, služen u crkvi svetog Marka u Beogradu. U operaciji hrvatskih snaga, na području Republike Srpske Krajine, ubijeno i nestalo blizu 2.650 Srba, a proterano oko 345.000.

U crkvi svetog Marka u Beogradu služen je parastos ubijenima u hrvatskoj oružanoj akciji "Oluja", povodom 15. godišnjice te akcije i progona Srba iz Hrvatske.

Parastos u crkvi svetog Marka i obraćanje patrijarha Irineja

Parastosu, koji je služio njegova svetost patrijarh srpski Irinej prisustvovavali su predsednik Srbije Boris Tadić, potpredsednik Vlade Jovan Krkobabić, generalni sekretar Skupštine Srbije Veljko Odalović i mnogobrojni građani i vernici koji su ispunili crkvu i prostor ispred.

Patrijarh Irinej je pozvao okupljene da se pomole za duše ubijenih Srba, čija je "jedina krivica bila to što su bili pravoslavni i što su bili Srbi".

"Sve se to desilo u jednom vremenu koje je bilo lišeno razuma, u vremenu bez imalo čovekoljublja, gde je zlo trijumfovalo, a pravda i istina bili poraženi", istakao je patrijarh. 

U Banjaluci je 15 godina od progona Srba obeleženo liturgijom u crkvi Svete trojice i polaganjem venaca na groblju Sveti Pantelija.

U vojnoj operaciji "Oluja", na području Republike Srpske Krajine u Hrvatskoj, ubijeno je i nestalo blizu 2.000 Srba, a proterano oko 220.000, dok su u nastavku akcije u susednoj BiH, pod nazivom "Maestral", hrvatske i muslimanske snage, ubile još 655 i prognale oko 125.000 srpskih stanovnika.

Dan kasnije, 5. avgusta, hrvatska vojska je ušla u gotovo potpuno napušten i prethodno žestoko granatiran Knin, gde je, pre "Oluje", živelo više od 90 odsto Srba. Za samo nekoliko dana, slomljen je otpor Srpske vojske Krajine, koja je brojala oko 30.000 vojnika.

Narod Republike Srpske Krajine, više od 200.000 ljudi, nateran je na povlačenje u pravcu Srbije i Republike Srpske, pri čemu su izbegličke kolone bile pod dejstvom hrvatske artiljerije i vojnog vazduhoplovstva.

Oni koji su ostali, a reč je o civilima, uglavnom starijim i nemoćnim osobama, bili su izloženi teroru i posle formalnog završetka operacije "Oluja", 7. avgusta.

Tadašnji komandant civilne policije mirovnih snaga UN za područje Knina, general Alan Goran, na kraju svoje misije napisao je u izveštaju da je policija UN na tom području, posle dolaska hrvatskih snaga, pronašla 128 ubijenih srpskih civila i 73 odsto uništenih kuća.

Prema podacima Dokumentaciono-informativnog centra "Veritas", u akciji hrvatske vojske nestalo je blizu 2.000 osoba, dok je Hrvatski helsinški odbor saopštio da je u toku operacije "Oluja" ubijeno 670 civila.

Reakcije povodom godišnjice 

Zamenik predsednika Srpske napredne stranke Aleksandar Vučić ocenio je povodom 15. godišnjice vojne akcije Oluja, da se vlast u Beogradu ponaša podanički prema hrvatskim vlastima i da ništa nije učinila za prognane Srbe.

"Srbija ništa nije učinila za srpski narod, koji je proteran sa svojih vekovnih ognjišta i nije pokazala brigu prema Srbima nad kojima je tadašnja hrvatska vlast počinila najteži zločin etničkog čišćenja posle Drugog svetskog rata na teritoriji Evrope", rekao je Vučić.

Portparolka Demokratske stranke Jelena Trivan oštro je odbacila ove optužbe.

"Mislim da je krajnje neumesno i licemerno da stranka koja je imala ratnu ideologiju, koja je poprilično kriva za stradanja i žrtve koje smo doživeli tokom 90-tih, danas odgovornost za stradanje izbeglica prebacuje na aktuelnu vlast, koja je sve učinila da njihov položaj u Srbiji reši, ali i da uspostavljanjem dobrosusedskih odnosa u regionu, povrati njihova izgubljena prava", rekla je Trivan.

Predsednik Demokratske stranke Srbije Vojislav Koštunica izjavio je da
Hrvatska, ni 15 godina posle Oluje, nije priznala strašan zločin etničkog čišćenja nad Srbima Krajišnicima.

"Nažalost, ni posle 15 godina, Hrvatska nije priznala ovaj strašan zločin. A šta je drugo ubijanje nedužnih i proganjanje nemoćnih, nego najgori poraz za one koji su počinili ovaj zločin", izjavio je Koštunica.

Koštunica je u pisanoj izjavi ocenio da srpski narod danas odaje poštu nevinim žrtvama, opominje i svedoči o ovom zločinu i seća se "stravične kolone nesreće od Knina do Beograda, koja u Evropi nije viđena od Drugog svetskog rata".

"Naša poruka danas mora biti da se samo na istini može graditi budućnost i poštovanje među narodima na Balkanu", zaključio je Koštunica.

Srpski pokret obnove ocenjuje da ni predsednik, ni premijerka Hrvatske, ne smeju da se ponose bombardovanjem i ubijanjem golorukih prognanika i traži kažnjavanje odgovornih.

"Srpski pokret obnove smatra da moraju biti kažnjeni svi oni koji su odgovorni za egzodus nekoliko stotina hiljada Srba i nekoliko hiljada nestalih i ubijenih u zločinačkoj akciji Oluja. Srpski narod u Krajini bio je žrtva Tuđmanove zločinačke akcije i sumanute politike Slobodana Miloševića", naveo je u pisanoj izjavi direktor SPO Aleksandar Jugović.

Potpredsednik Samostalne demokratske srpske stranke Milorad Pupovac izjavio je da za Srbe u Hrvatskoj i one koji su izbegli, uprkos normalizaciji odnosa dve države, nema unapređenja odnosa bez rešavanja izbeglikog pitanja, mogućnosti otkupa stanova i liste za ratne zloine.

Pupovac je ocenio da je susretom predsednika Ive Josipovića i Borisa Tadića otvoren veliki prostor za rešavanje ovih pitanja, radi stvaranja boljih uslova za život Srba.

1
komentari broj komentara 15 | cwpošalji komentar
(četvrtak, 05. avg 2010, 09:16)
anonymous [neregistrovani]
opošalji odgovor

na: sta reci idrugo

Ustvari, nebismo se mi morali cuditi komentarima hrvatskih politicara i opste Hrvata. Znamo, doziveli smo, propatili smo i krajnje, zaista krajnje je vreme, da se okrenemo sebi. Sta to znaci: nikada ne zaboraviti svoje zrtve, biti slozni rame uz rame uvek i u svakoj prilici, i ako dozvolite, drzati malo vodu u ustima. Znam da je sve tesko, ali biti slozan nije tesko. Hocemo li da opstanemo na ovoj planeti ili necemo? E onda se trebamo pitati,sta nam donosi da se medjusobno grdimo, a sta nam donosi da smireno pokusamo nesto promeniti na bolje. Dakle, zasukati rukave, raditi i biti slozan; jer posljednji zilj nam je svima opstati na toj grudi, koju jos imamo.

Ako nekom donosi srecu mrznja, samo nek nastavi. Na zdravlje mu.
Slovenija je u EU, kao eto demokratija, ali Srbi u Sloveniji ne postoje. E sad treba misliti dalje, sta se to iza brda valja.

1
(četvrtak, 05. avg 2010, 01:42)
anonymous [neregistrovani]
opošalji odgovor

Bilo je očekivano

Stvarnost je nešto drugo od onoga što bismo htjeli. Ako inzistiramo na činjenicama onda je pouzdano da su se Srbi u Hrvatskoj bojali bilo kakvog osamostaljenja Hrvatske, dijelom zbog straha od teškog iskustva iz Drugog svj. rata a mnogi su isto tako bili pristalice Šešeljeve politike "Svi Srbi u jednoj državi" što odgovara političkoj ideji Garašanina i njegovih Načertanija. S druge strane, Hrvati su Srbe doživljavali kao prijetnju na putu ka samostalnosti što je jako pogodovalo ekstremnim nacionalističkim snagama. To su činjenice i one su nažalost
takve. Nastojanje Hrvata da ponovno uspostave državu nije od jučer, a jesu li Srbi u Hrvatskoj bili često korišteni (zlorabljeni) u političke svrhe pitanje je o kome postoje razna mišljenja.

1
(četvrtak, 05. avg 2010, 01:09)
tesimir [neregistrovani]
opošalji odgovor

Najveće zablude 20st.

Najveći gubitnici svih politika od 90-ih do danas su Srbi koji nisu ratovali, i ostali su živjeti u Hrvatskoj.Većinsko stanovništvo ih izbjegava, a od svoje matice su zaboravljeni i prepušteni sami sebi,da se snadju kako god mogu i znaju.Svedeni su na razinu manjine sa "najvećom zastupljenošću" u odnosu na druge sa cca 2% sa tendencijom smanjenja tog postotka.Imaju sva moguća prava po europskim normama,za prikazivanje stranim diplomatima,a ništa od toga provedeno.Ukratko potpuni marginalci kojima većinsko stanovništvo već odavno ne ide na živce,nego na jetru, a matica im je već dugo potpuno stran pojam,kao nekakva egzotična azijska država.Niti im je za ostati,niti za ići, kao nekakva zajednica zombija.Oluji se naravno nismo radovali,ali je nismo ni oplakivali,jer ponavljam,najveće žrtve Srba smo mi koji smo ostali u Hr.i koji još dišemo pa makar i na škrge.

1
(sreda, 04. avg 2010, 20:42)
anonymous [neregistrovani]
opošalji odgovor

Only in The Balkan

Ovo da nije zalosno bilo bih smijesno ovi ovdje placu oni tamo slave i tako iz godine u godinu se ostavlja poruka mladjim narastajima kako mrzjeti i kako svog komsiju prezirati.

Svaka cast nemam rijeci komunizam je bar po ovom pitanju bio zlatan i ako nisam bio naklonjen tom rezimu.

1
(sreda, 04. avg 2010, 19:25)
+ Nikola S MUNJAS BA [neregistrovani]
opošalji odgovor

NO COMENT !

..Neka Im Je Laka Crna Zemlja! AMIN BOZE !

1
(sreda, 04. avg 2010, 16:42)
anonymous [neregistrovani]
opošalji odgovor

Za "To je bilo očekivano"

Kako to onda da je većina Hrvata 1945. godine dočekala oslobodioce, Srbe, kojima su pobijene cele porodice, pa se osim, može se slobodno reći izuzetaka, s obzirom na dimenzije stradanja u Drugom Svetskom ratu, hrvatskim civilima nije ništa desilo. Da li se položaj Hrvata u SFRJ može porediti sa današnjim položajem Srba u Hrvatskoj i njihovim pravima. Srbi su mogli da dođu do obale, da su hteli, ali oni nisu hteli tuđe stanove i zemlju, već su branili svoje. Velika je razlika u onome što se desilo Srbima od onoga šta bi se hipotetički desilo Hrvatima (šta bi bilo kad bi bilo). Na sudu se odgovara za ono šta neko učini, a ne za šta neko ne učini. Srbija je zbog sličnih akcija na Kosovu i Metohiji, bila bombardovana od NATO pakta, a Hrvatska je od Amerike dobila odrešene ruke za Oluju. A ko sve još trlja ruke nad nesrećnom sudbinom Srba Krajišnika jasno je i iz hiperprodukcije katoličkih crkava u mestima u kojima su se Hrvati pre rata mogli na prste prebrojati, kao što su Vojnić, Korenica, Vrhovine, Udbina, Kistanje... Mene bi bilo sramota da živim u državi kojom bi se Ante Pavelić ponosio.

1
(sreda, 04. avg 2010, 16:00)
Marko [neregistrovani]
opošalji odgovor

Jugoslavija najveca zabluda

Nazalost ispada da je Jugoslavija kao drzava (i prva i druga) najveca greska i glupost koja je Srbe kostala milione zivota i nestanka sa visevekovnih ognjista. Umesto da smo gledali samo svoje interese ( kao Slovenci ili Hrvati) mi smo radili za druge. A ti drugi nas iskoristili i proglasili jos za zlocince.

1
(sreda, 04. avg 2010, 15:17)
Bojan Miljevic [neregistrovani]
opošalji odgovor

Kakve odluke?

Moja majka je iz Banije, baka je prezivela ustaski pokolj koji se desio 1941. Od 45.-te, ljudi su tamo ziveli tako da nisu mogli da veruju da ce opet morati na klanje, iako tamo zive duze nego sto Amerika postoji. Baka je putovala 6 dana u svojoj 82.-toj godini. I evo, ni kada ste na s ubili, ni kada ste ucutkali sve koji bi mogli da svedoce zlocin, ni kada ste nas proterali, ne prestajete sa terorom.
Nije vas stid? Ne cudi me.

1
(sreda, 04. avg 2010, 15:04)
Citac [neregistrovani]
opošalji odgovor

Nismo imali pravo

da u ime 1914, 1918, 1941, 1945. godine dozvolimo da se najveći poraz Srba negde slavi kao najveći praznik. To je naša samo jedna od najvećih grešaka: umesto da su se Srbi ujednili oko zajedničke ideje konačnog rešavanja nacionalnog pitanja na Balkanu, i to isključivo skladu sa istorijskim zaslugama, naročito zaslugama iz I i II svetskog rata, prepušteno je da istorijski marginalni narodi ostvare svoje nacionalne interese o kojima nisu ni sanjali, što je u redu. Ali ti interesi su ostvareni na račun Srba, na veoma prost način: Srbi su 1941 god. poklani i proterani sa teritorija koji su sada pripali nekoj državi izgubljenoj u istoriji pre 1000 godina, a preostali deo tog naroda je proglašen pubunjencima i "četnicima", kako bi se lakše proterali. Oni koji znaju istoriju "tridesetegodišnjeg rata" i natpisa na spomeniku kod Magedburga odlično znaju ko je poklao i proterao Srbe. Dakle, Srbija, zbog svojih istorjskih zasluga nije imala pravo da dopusti da se u Hrvatskoj desi to što se desilo.

1
(sreda, 04. avg 2010, 14:33)
anonymous [neregistrovani]
opošalji odgovor

Kizo

Nije bitno što misli Josipović ili Kosor, nego je bitna reakcija hrvatske javnosti na njihove izjave. Političari ne mogu opstati na javnoj sceni ako ne paze na mnijenje i očekivanja naroda. U ovome slučaju budite uvjereni da oboje govore ono što skoro cijeli narod misli, a tako nešto se ne mijenja za vrijeme jednog života niti za 3 generacije. Srpsko pitanje u Hrvatskoj ne postoji, odnosno postoji koliko postoji pitanje Roma, Talijana, Albanaca. Sve ostalo su uspomene i želje. Pozdrav iz Hrvatske.

1
1