Читај ми!

Avganistanac Daud i Sirijac Halil dele sličnu sudbinu, ali i školsku klupu u Beogradu

Avganistanac Daud Ajrubi i Sirijac Halil Kansor zajedno idu u školu u Beogradu, a izbeglištvo ih je povezalo. Kažu da su ih drugari u Srbiji lepo prihvatili i da im pomažu kada zapne s rečima.

Daud Arjubi već tri godine živi u Zemunu. Izbegao je sa porodicom iz Avganistana kada je imao 11 godina. Sa sestrom je završio sedmi i osmi razred u Osnovnoj školi "Lazar Savatović" u Zemunu.

Izuzetno je talentovan za crtanje, pa ne čudi što je školovanje nastavio u srednjoj školi Tehnoart na Zvezdari. Bio je nesiguran i stidljiv kada je stigao, s vremenom je, uz pomoć profesora i drugara, uspeo da savlada srpski jezik.

"Bilo je teško, ali kad sam našao drugare ovde, pomogli su mi i sada je dobro. Ponekad se družimo, idemo napolje i razgovaramo", kaže Daud Arjubi.

Sa Halilom Kansorom deli sličnu sudbinu. Halil je pre dve godine iz Sirije došao u Beograd. Kaže da mu je bilo najteže da savlada linije gradskog prevoza. Sa društvom najčešće ide na Kalemegdan i šeta se pored reka. Sporazumeva se uspešno. Nekad mimikom, nekad kombinacijom srpskog i engleskog, važno je da poruka bude primljena.

"Imam mnogo drugara, sa profesorima razgovaram normalno kao sa prijateljima. Bilo je teško u početku jer nisam znao srpski i bilo je teško povezati se sa ljudima, sada je to odlično", naglašava Halil Kansor.

Halil i Daud idu u istu školu i izbeglištvo ih je povezalo. Kažu da su ih drugari lepo prihvatili i da im pomažu kada zapne s rečima.

"Jedni druge podržavaju, ako jedan neće, onda ovaj drugi kaže – pobrinuću se ja za to, uradićemo to. To je ono što sam primetila da je izraženo, ta saradnja i podrška", ističe Milica Mihailović, profesorka.

Halil želi da bude fudbaler, a Daud posle fakulteta želi da ostane i radi u Srbiji. Drugari od njih često traže da ih nauče koju reč na njihovom maternjem jeziku.

Iz Centra za azil kažu da izbeglice dolaze iz Avganistana, Libije, Iraka, a sve ih je više iz Ukrajine i Rusije. Deca su najnesigurnija po završetku osnovne škole kada treba da nastave školovanje.

"Škola njima jeste jedino zdravo i sigurno mesto, jedna sigurnost koja je jako važna i to je naš stav da treba što pre uključiti decu u osnovnu školu kada dođu", kaže Jovana Vinčić iz Centra za zaštitu i pomoć tražiocima azila.

Prema podacima Agencije za izbeglice Ujedinjenih nacija, u Srbiji je trenutno oko 5.000 izbeglica u centrima, a prošle godine kroz Srbiju ih je prošlo više od stotinu hiljada. Trenutno je oko 200 dece izbglica u kampovima i privatnim smeštajima, a 94 pohađa osnovne i srednje škole. Većina ih prođe kroz zemlju, dok neki sa porodicama ostanu ovde da žive. I oni koji se u Srbiji zadrže kratko, kažu u Centru za azil, nose odavde lepe uspomene.

четвртак, 25. април 2024.
13° C

Коментари

Istina
Зашто морамо да славимо Осми март
Re: Ministarka zdravlja????
Акушерско насиље – чије је ћутање неопростиво
Мајка
Акушерско насиље – чије је ћутање неопростиво
Rad s ljudima
Акушерско насиље – чије је ћутање неопростиво
'Ako smo pali, bili smo padu skloni.'
Акушерско насиље – чије је ћутање неопростиво