Читај ми!

Zašto je Hrvatska jedini dobitnik u imovinskoj deobi republika bivše Jugoslavije

Pre dvadeset godina, novonastale republike bivše Jugoslavije potpisale su Sporazum o sukcesiji, tj. imovinskoj deobi nasleđa SFRJ. U nju su ušle ambasade, rezidencije, stanovi u diplomatskim kvartovima širom sveta, poslovni prostori, odmarališta na moru, nepokretnosti brojnih jugoslovenskih preduzeća koje je, po raspadu države, trebalo nekako podeliti među nekadašnjim republikama.

Sporazum je pre dve decenije potpisan u Beču, u naletu novog duha dobrosusedskih odnosa, ali 20 godina kasnije, osim podele diplomatsko-konzularnih predstavništava, nije urađeno gotovo ništa, posebno kada je reč o Aneksu G i vraćanju privatne imovine, što ovaj sporazum čini derogiranim pravnim aktom, rekao je za RTS savetnik za praćenje sudskih procesa u bivšim jugoslovenskim republikama Ivan Simić.

"Najveći dobitnik jeste Hrvatska, jer se njihovo pravosuđe držalo konzistentno i sve ono što su tražili, oni su i dobili. Srbija im je dodeljivala sve što su tražili, iako hrvatska preduzeća ovde nisu investirala, već otvarala tzv. OUR-e. S druge strane, srpska preduzeća su direktno ulagala u imovinu u Hrvatskoj, a nijedna srpska firma nije uspela da vrati nijedan centimetar imovine. Hrvatska je konfiskovala svu imovinu srpskih preduzeća sistemski donoseći ne jedan već sedam zakonskih i podzakonskih akata koji su joj omogućili konfiskovanje i pokretne i nepokretne imovine", istakao je Simić.

Uz to, Evropski sud za ljudska prva u Strazburu ne ulazi u preispitivanje tih akata pozivajući se na to da Hrvatska do 1997. godine nije bila potpisnik Evropske konvencije o ljudskim pravima.

"Mi ovde imamo šizofrenu situaciju u pravnom saobraćaju, jer hrvatsko pravosuđe ne primenjuje Sporazum o sukcesiji i odbija da izvrši povraćaj oduzete imovine, a srpsko pravosuđe priznaje odluke hrvatskih sudova i sve primenjuje", kaže Simić.

Pored preduzeća, u istoj situaciji su i bivše jugoslovenske banke, koje osim imovine, imaju potraživanja po osnovu kredita datih raznim hrvatskim preduzećima, a koji nisu vraćeni.

Poseban problem su penzije, jer mnogi građani koji su radili u Hrvatskoj još nisu ostvarili pravo na penziju.

"Ukoliko ne možete realizovati nijedno, ne samo imovinsko, već ni osnovno ljudsko pravo, a s druge strane vi prihvatate sva potraživanja, onda je jasno da neke odluke treba preispitati jer međunarodno doneti pravni akti ima veću važnost od odluka lokalnih sudova", naglasio je Simić.

U ovom trenutku, sukcesijom još nisu namirene firme kao što su: "Pionir", "Neoplanta", "Vital", "Karneks", NIS, "Simpo" i to je samo deo niza kojem se ne nazire kraj.

"Ne postoji nijedno značajnije preduzeće, a da nije imalo neku značajniju imovinu u Hrvatskoj. Najznačajnija ulaganja svih privrednih subjekata bila su u Hrvatskoj i zbog toga je tu situacija najteža, iako ni u BiH ni u Severnoj Makedoniji ta pitanja nisu sasvim razrešena. Balkan se neće smiriti dok god se ne bude znalo šta je čije i zato je bitno da se ovaj proces dovede do kraja", istakao je za RTS savetnik za praćenje sudskih procesa u bivšim jugoslovenskim republikama Ivan Simić.

петак, 29. март 2024.
15° C

Коментари

Istina
Зашто морамо да славимо Осми март
Re: Ministarka zdravlja????
Акушерско насиље – чије је ћутање неопростиво
Мајка
Акушерско насиље – чије је ћутање неопростиво
Rad s ljudima
Акушерско насиље – чије је ћутање неопростиво
'Ako smo pali, bili smo padu skloni.'
Акушерско насиље – чије је ћутање неопростиво