Godišnjica zločina u Livadicama kada je poginulo 12 putnika "Niš ekspresa"

Na današnji dan pre 19 godina u napadu na autobus "Niš ekspresa" u Livadicama kod Podujeva, poginulo je dvanaestoro i povređeno četrdeset troje raseljenih Srba dok su išli na Zadušnice u Gračanicu. Za zločin niko nije odgovarao.

Parastos u pravoslavnoj crkvi i na groblju u Lapljem Selu jedini je događaj kojim se podseća na stradale Srbe u miniranju prvog u koloni autobusa pre 19 godina, kada je aktivirana mina na magistralnom putu u blizini Podujeva.

U napadu je na licu mesta poginulo desetoro ljudi, a još dvoje je povredama podleglo kasnije.

U napadu su poginuli – Sunčica Pejčić, Živana Tokić, Slobodan Stojanović, Mirjana Dragović, Nebojša, Snežana i Danilo Cokić, Veljko Stakić, Nenad Stojanović, Milinko Kragović, Lazar Milkić i Dragan Vukotić.

Najmlađa žrtva bio je dvogodišnji Danilo Cokić.

Vrhovni sud Kosova je u drugostepenom postupku oslobodio Fljorima Ejupija, jedinog osumnjičenog za ubistvo 12 i ranjavanje 43 Srba, koji su bili u autobusu "Niš ekspresa".

Policajci Unmika, koji su vodili prvu istragu, tvrdili su da su iza drveta, nekoliko desetina metara od mesta eksplozije, pronađeni opušci na kojima je identifikovan Ejupijev DNK.

"Deo krivice na međunarodnoj zajednici" 

Direktor Kancelarije za Kosovo i Metohiju Marko Đurić saopštio je da je smrt 12 i ranjavanje 43 osobe u Livadicama bilo "vrhunac stradalništva srpskog naroda na Kosovu i Metohiji".

"Osim počinilaca, deo krivice za ovaj sunovrat civilizacije snosi i međunarodna zajednica, koja je u tom trenutku vršila civilnu i vojnu upravu u našoj južnoj pokrajini", navodi Đurić.

Ističe da do danas niko nije pravosnažno osuđen za ovaj zločin, iako postoje čvrste indicije o tome ko stoji iza napada.

"Srbi su i danas na Kosovu i Metohiji građani drugog reda i izloženi raznim vidovima diskriminacije, pritisika i zastrašivanja, jer mržnja koja je odnela živote naših sunarodnika u Livadicama i dalje živi", poručuje Đurić.

Navodi da politički predstavnici albanskog naroda na Kosovu i Metohiji, ukoliko žele da grade društvo na zdravim osnovama, "moraju prestati da u zaborav guraju i zataškavaju ovaj i mnoge druge zločine nad bespomoćnim pripadnicima srpskog naroda".

"Bez te vrste suočavanja sa prošlošću, neće biti ni međunacionalnog pomirenja, ni bolje budućnosti za albanski narod", zaključuje Đurić u saopštenju.

Ministar odbrane Aleksandar Vulin rekao je da tamo gde Srbi nemaju svoje sudije, svoje tužioce, svoje policajce za njih nema pravde. 

"Na današnji dan u mestu Livadica Fljorim Ejupi je ubio dvogodišnjeg Danila Cokića i njegovu trudnu majku i sa njima još deset Srba. Da ga Ejupi i šiptarski teroristi nisu ubili pre 19 godina Danilo Cokić bi bio veliki momak, školovao bi se i zaljubio. Da 1999. nisu bombardovali Srbiju, na KiM bi danas živelo 250.000 sada proteranih Srba i sa njima njihova deca", rekao je Vulin. 

"Pošto je Danilo bio Srbin, svet ćuti i traži način da zaštiti njegovog ubicu. Šiptari Ejupija smatraju herojem, ubio je dvanaestoro Srba, trudnu ženu, dvogodišnjeg dečaka. Od njih ne možemo očekivati pravdu ali ne smemo prestati da je tražimo", istakao je Vulin.

Број коментара 2

Пошаљи коментар

Упутство

Коментари који садрже вређање, непристојан говор, непроверене оптужбе, расну и националну мржњу као и нетолеранцију било какве врсте неће бити објављени. Говор мржње је забрањен на овом порталу. Коментари се морају односити на тему чланка. Предност ће имати коментари граматички и правописно исправно написани. Коментаре писане великим словима нећемо објављивати. Задржавамо право избора и краћења коментара који ће бити објављени. Коментаре који се односе на уређивачку политику можете послати на адресу webdesk@rts.rs. Поља обележена звездицом обавезно попуните.

четвртак, 28. март 2024.
19° C

Коментари

Istina
Зашто морамо да славимо Осми март
Re: Ministarka zdravlja????
Акушерско насиље – чије је ћутање неопростиво
Мајка
Акушерско насиље – чије је ћутање неопростиво
Rad s ljudima
Акушерско насиље – чије је ћутање неопростиво
'Ako smo pali, bili smo padu skloni.'
Акушерско насиље – чије је ћутање неопростиво