Zašto je prijavljivanje polnog uznemiravanja i silovanja dugo i iscrpljujuće

U poslednje vreme često se govori o žrtvama silovanja i polnog uznemiravanja. Majka jedne desetogodišnje devojčice kaže da je njeno dete prošlo kroz agoniju kada su prijavile da ju je napao manijak. On je uhapšen, a devojčica je morala čak sedam puta da daje izjave. Epilog – postupak nije ni pokrenut. Zašto su procedure prijavljivanja duge i iscrpljujuće?

Žrtva silovanja nikada nije kriva, uvek je kriv izvršilac, najčešće višestruki povratnik sa tek odslužene zatvorske kazne.

Stereotip da su žrtve isključivo mlade osobe više ne važi. Praksa je pokazala da svako može biti žrtva silovanja, pa čak i žene od 70, 80 godina.

Da bi se počinioci što pre identifikovali i pronašli, žrtva odmah mora da se obrati policiji. Potrebno je da se uzme što veći broj uzoraka sa tela i garderobe žrtve, zbog prikupljanja dokaza putem DNK.

Marko Vujić iz Odeljenja za uviđajno operativne poslove MUP Srbije kaže da posle napada ili silovanja ženske osobe koje su starije od 16 godina prvo idu na Kliniku za ginekoligiju i akušerstvo gde se obavlja specijalistički pregled.

"Ukoliko napadnuta osoba ima i druge povrede policija je vodi u Urgentni centar", dodaje Vujić.

Procedura prijavljivanja krivičnog dela silovanja ili pokušaja silovanja, složenija je nego za bilo koje drugo krivično delo, zbog čega je uključen veći broj policijskih službenika, inspektora i forenzičara. Po službenoj dužnosti, u istragu se uključuje i nadležno tužilaštvo.

Lazar Lazović iz Udruženje sudija i tužilaca Srbije navodi da po prijavi slučaja tužilaštvo naredeđuje sprovođenje određenih koraka kao što je prikupljanje dokaza.

To podrazumeva da se po pronalažanju osumnjičenog on odvodi na saslušanje a i ispituju se i oštećeni. Sledi psihičko i forenzičko veštačenje kako bi se pripremila građa za podonšenje optužnice. Nako toga na redu je samo suđenje, objašnjava Lazović.

Da li zbog straha od reakcije okoline ili zato što im se ne veruje, što će nekoliko puta morati da daju izjavu i iznova prolaze kroz mučnu situaciju, tek, žene se za pomoć češće obraćaju raznim udruženjima.

"Kod nas dolaze uvek žene koje su loše prošle u institucijama. Uvek čujemo da su ih u policiji odgovarali od prijave, da tužilaštvo nije učinilo sve što je bilo u njegovoj moći", napominje Vanja Macanović iz Autonomnog ženskog centra.

"Kad se posle čuje da nije bilo dovoljno dokaza, to je zato što oni nisu bili obezbeđeni na vreme", tvrdi Macanovićeva. 

U našem zakonu silovanje predstavlja jedno od najtežih krivičnih dela. Propisana je kazna zatvora od 12 godina, a u slučaju da je nastupila trudnoća do 15.

Kada dođe do smrtnog ishoda ili je silovano dete najmanja zatvorska kazna je deset godina. Međutim, od 1. decembra počinje da se primenjuje izmenjen krivični zakon i za to delo predviđena je doživotna kazna.

Kada je silovana, žrtva o tome ne sme da ćuti ili da odlaže prijavljivanje. U tom slučaju šanse da se otkrije počinilac višestruko se smanjuju, a povećava se mogućnost da silovatelj pronađe novu žrtvu.

Број коментара 0

Пошаљи коментар

Упутство

Коментари који садрже вређање, непристојан говор, непроверене оптужбе, расну и националну мржњу као и нетолеранцију било какве врсте неће бити објављени. Говор мржње је забрањен на овом порталу. Коментари се морају односити на тему чланка. Предност ће имати коментари граматички и правописно исправно написани. Коментаре писане великим словима нећемо објављивати. Задржавамо право избора и краћења коментара који ће бити објављени. Коментаре који се односе на уређивачку политику можете послати на адресу webdesk@rts.rs. Поља обележена звездицом обавезно попуните.

уторак, 16. април 2024.
20° C

Коментари

Istina
Зашто морамо да славимо Осми март
Re: Ministarka zdravlja????
Акушерско насиље – чије је ћутање неопростиво
Мајка
Акушерско насиље – чије је ћутање неопростиво
Rad s ljudima
Акушерско насиље – чије је ћутање неопростиво
'Ako smo pali, bili smo padu skloni.'
Акушерско насиље – чије је ћутање неопростиво