Stonoteniser sa distrofijom prkosi bolesti – reketom i voljom do novih medalja

Samo hrabro kroz život, voljom se može mnogo postići, poručuje Dragan Baćanović, predsednik Udruženja distrofičara mačvanskog okruga, jedini šabački stonoteniser sa distrofijom mišića.

Do devete godine školsko gradivo mu je bila jedina briga, a već tri decenije Dragan ispisuje svoju životnu knjigu – od prekinutog bezbrižnog detinjstva do bolova, nemoći i borbe sa distrofijom mišića.

"Najteže mi je bilo kada sam shvatio da nikada neću moći da potrčim. Rekao sam sebi – u kolica pasti neću, jednostavno ću se boriti do kraja, ali u kolicima neću biti", kaže Dragan Baćanović iz Mačvanskog Pričinovića.

Nije bilo lako, dodaje, izboriti se i sa sažaljenjem okoline, sa samim sobom i bolesti bez leka.

"Uporan je, što zamisli da ide, da krene, da uradi sve, za njega prepreke nema", dodaje Vlada Baćanović, Draganov otac.

Majka Borka Baćanović kaže da Dragan većinom sve sam radi i da retko traži pomoć.

Od vožnje, pecanja, glume do sporta, na sve stiže. I pored rampe, zbog aktivnosti mišića i put do posla je preko stepenica. Rad mu je sigurnost, okruženje podsticaj.

"Najbolji od svih kolega, baš je dobar, raspoložen za druženje, baš je pravi kolega", ističe Nenad Filipović iz preduzeća za profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje "Novitas konsal" Šabac.

Pre šest godina reket mu je postao izazov. Danas ima brojne medalje, turnire i kao jedini takmičar među distrofičarima razbija predrasude. Član je B reprezentacije.

"Osobe sa mišićnom distrofijom mogu da treniraju pet minuta da rade vežbu posle treba da odmaraju deset minuta. Dragan radi vežbu 25 minuta, a odmara nekih pet minuta i u mečevima igra po dva-tri meča bez prekida, to je nešto neverovatno, neverovatna upornost", objašnjava Slavoljub Avdić, predsednik stonoteniskog invalidskog kluba "Mačva" Šabac.

"Ljudi moraju jednostavno da se suoče sa tim svojim problemom i da jednostavno guraju napred. Treba biti svoj i samo verovati u sebe", poručuje Dragan Baćanović.

Zato ne odustaje ni od novih terapija u Italiji, niti od svog sportskog uspeha. Poput olimpijca i osnivača kluba Mitra Palikuće, reketom i svojom voljom do novih životnih medalja.

Број коментара 0

Пошаљи коментар

Упутство

Коментари који садрже вређање, непристојан говор, непроверене оптужбе, расну и националну мржњу као и нетолеранцију било какве врсте неће бити објављени. Говор мржње је забрањен на овом порталу. Коментари се морају односити на тему чланка. Предност ће имати коментари граматички и правописно исправно написани. Коментаре писане великим словима нећемо објављивати. Задржавамо право избора и краћења коментара који ће бити објављени. Коментаре који се односе на уређивачку политику можете послати на адресу webdesk@rts.rs. Поља обележена звездицом обавезно попуните.

четвртак, 28. март 2024.
14° C

Коментари

Istina
Зашто морамо да славимо Осми март
Re: Ministarka zdravlja????
Акушерско насиље – чије је ћутање неопростиво
Мајка
Акушерско насиље – чије је ћутање неопростиво
Rad s ljudima
Акушерско насиље – чије је ћутање неопростиво
'Ako smo pali, bili smo padu skloni.'
Акушерско насиље – чије је ћутање неопростиво