Zašto ljudi odlaze iz Srbije i traže azil

Istraživanje je realizovano u 44 jedinice lokalne samouprave u Srbiji, na relevantnom uzorku od 800 povratnika.

Glavni istraživač i autor metodologije profesor dr Slobodan Cvejić, ističe da je osnovni zaključak istraživanja da broj državljana Srbije koji neosnovano traže azil u zemljama EU opada od 2015. godine, pa da isto tako tako opada i broj onih koji se vraćaju dobrovoljno ili putem deportacije.

"Za ovaj ishod su bitne dve grupe faktora. Jedni se odnose na faktore privlačenja u stranu zemlju (viši standard, lakše pronalaženje posla i novčana pomoć u periodu čekanja na rešenje zahteva za azil) i njihova snaga je smanjena time što su brojne države skratile vreme trajanja procedure i iznos finansijske pomoći koji se isplaćuje tražiocima azila. Druga grupa faktora se odnosi na okolnosti u Srbiji koje jedan broj građana teraju na ovakvu neregularnu migraciju, a to su loši uslovi života i otežano socijalno uključivanje ovih građana", objašnjava Cvejić.

Siniša Đurić, projektni menadžer GIZ PME navodi da je nedostatak pravih i pouzdanih podataka o broju, potrebama i uslovima života povratnika dugogodišnji problem koji su želeli ovim istraživanjem da bar delom rešimo.

"Jedan od značajnih prioriteta nemačko-srpske razvojne saradnje jeste da se našim građanima koji se vraćaju iz Nemačke i drugih zemalja Zapadne Evrope pruže prilike za novi početak i punu integraciju, pre svega kada je reč o mogućnostima za zapošljavanje, ali i drugim oblastima kao što su: dalje obrazovanje, stanovanje, socijalna podrška i karijerno vođenje. Rezultati koje smo dobili omogući će da se buduće mere podrške još bolje i preciznije planiraju", objašnjava Đurić.

Nenad Stanković, povratnik koji je nakon četiri godine boravka u Nemačkoj odlučio da se dobrovoljno vrati u Srbiju sa svojom porodicom i da svi zajedno započnu novi život je naveo da je 2014. godine zbog veoma teške materijalne situacije u Obrenovcu, sa porodicom otišaom u Nemačku, u kako kaže – potrazi za boljim životom.

"Nakon savetovanja u Nemačkoj i mogućnosti deportacije, odlučili smo da se 2018. godine dobrovoljno vratimo u Srbiju. U Nemačkoj je bilo odlično, deca su pohađala školu, imali smo dobar život. Međutim, najteže je bilo u početku deci koja su trebala da se uklope u obrazovani sistem Nemačke i steknu nove prijatelje, zaključio je Stanković.

Istraživanje omogućava svima uvid u najnovije podatke o profilima, položaju i potrebama dobrovoljnih i prisilnih povratnika.

Teme koje su pokrivene istraživanjem su – Migraciono iskustvo i trenutno prebivalište; Karakteristike domaćinstva, uključujući primanja; Lični socio-demografski podaci; Dostupnost ličnih dokumenata; Zapošljavanje; Stanovanje; Obrazovanje; Zdravstvena zaštita; Socijalna zaštita; Društveno učešće i diskriminacija;