Lekcije Velikog rata: Poštovanje prema svom narodu

Ove godine se obeležava veliki jubilej, 100 godina od pobede u Prvom svetskom ratu, u kojem je Srbija izgubila gotovo trećinu stanovništva. Predrag Marković navodi da najnovija istraživanja pokazuju da su gubici nešto manji.

Pričom o preteranom žrtvovanju šalje se poruka da je država bila luda i da je uništila svoju budućnost zbog nesigurnog jugoslovenskog projekta, rekao je Marković gostujući u Dnevniku RTS-a.

"To nije tačno. Mi smo ušli u rat da se odbranimo, a Jugoslavija je bila dobrodošla nagrada i ponos za to žrtvovanje", smatra Marković.

Ističe da je Srbija unela sebe u Jugoslaviju, koja je tada bila san svih pametnih ljudi – i Srba, i Hrvata i Slovenaca.

Nijedna država se nije toliko žrtvovala i toliko porasla, ističe Marković ukazujući da se granica sa Ade Ciganlije pomerila na Alpe.

Da nije bilo tog rata, kako dodaje, Srbi u Vojvodini, koji su brojčano počeli da opadaju, nestali bi u Bačkoj i većem delu Banata.

"Narod pokazao da je veličanstven"

Marković podseća da su pre Velikog rata pisane pesme i pripovetke poput "Naših dana" i "Stradije", ali da je u ratu narod pokazao da je veličanstven po moralnoj visini i hrabrosti.

Navodi da nijedan zarobljenik nije streljan, a srpska vojska je proporcionalno imala najviše zarobljenika.

"Najvažnije je da ne gubimo poštovanje prema svom narodu", poručio je Marković.

Govoreći o podelama i dilemama o događajima u srpskoj istoriji, Marković objašnjava da u Prvom svetskom ratu nema građanskog rata, kvislinga i da smo svi bili na jednoj strani.

"Revizionisti nisu prevladali, glavna struja na našoj strani" 

Marković ocenjuje da je rat bio ideološki čist, i da se ceo narod složno borio za opstanak i stvaranje velike države.

Podseća i da je Soluncima penziju dao Josip Broz Tito, kao i da ih je izjednačio sa nosiocima Spomenice iz 1941. godine.

Što se tiče pokušaja revizije istorije, u vezi sa ulogom Gavrila Principa, Marković ocenjuje da revizionisti nisu prevladali i da se ne može dokazati da je Srbija napala Austrougarsku, a Belgija Nemačku.

Ima revizionista, poput istoričara Kristofera Klarka, ali glavna struja je na našoj strani, zaključuje Marković.