Sećanja iz "Oluje" bole i posle 23 godine

U zoru 4. avgusta nad Likom, Banijom, Kordunom i severnom Dalmacijom počela je "Oluja", i za samo četiri dana ostavila ih bez Srba.

Deo kolone zaustavio se u Bačkoj Palanci. I Miljana Knežević, tada 22-godišnja udovica, sa troje dece.

"Najviše se sećam majčinih uplašenih očiju, njenog pogleda, sećam se moje tetke koja je bila tada sa nama, ona je bila u najvećem strahu", priča Jelena Knežević.

Za Miljanu Knežević u tom trenutku najvažnije je bilo da odvede decu na sigurno.

"Misli su prolazile samo da se ta deca spasu i izvuku živu glavu i da se dočepaju nekog sigurnog terena, da ostanu. Drugo nam ništa nije preostalo u tom trenutku", dodaje Miljana.

Dom je u "Oluji" napustilo oko 220.000 ljudi. Novi su našli u Srbiji i Republici Srpskoj.

"Od 1992. do 1998. svega smo se nagledali. Nažalost, nastavilo se i 1999. Sad imamo sreću da te ljude useljavamo, i taj proces traje skoro deset godina. Sad je izrazito intenzivan - samo u ovoj godini će više od hiljadu porodica dobiti ili građevinski materijal ili montažnu kuću ili stan ili seosku kuću", napominje Vladimir Cucić iz Komesarijata za izbeglice i migracije.

Spasa nije bilo za gotovo 2.000 stradalih u hrvatskoj akciji. Još 777 osoba vodi se kao nestalo. Osim potrage, dugo se čeka i na identifikaciju. Za 362 ekshumiranih pretpostavlja se da su žrtve "Oluje".

"Problem identifikacije može biti dvojak. Prvo, oni koji treba da identifikuju rade sporo, na kašičicu, da ne bi sve odjednom i drugi problem je što nema uzoraka krvi da bi se uporedili sa ostacima koji su ekshumirani", napominje direktor Veritasa Savo Štrbac.

Pogled na "Oluju" drugačiji je iz Beograda i Zagreba. Srbija žali, Hrvatska slavi Dan pobede i odlikuje Gotovinu i Markača, hrvatske generale pravosnažno oslobođene u Hagu.

"Hrvati su srećni zbog naše nesreće a mi smo tužni zbog muke i patnje našeg narioda. To nas razlikuje danas ali u budućnosti očekujem – jer gubimo stanovništvo, demografski gubimo utakmicu – da ćemo morati da srađujemo ako želimo da postojimo", napominje predsednik Srbije Aleksandar Vučić.

Vladimir Cucić smatra da je u svim ovim godinama Hrvatska najveći gubitnik. "Nema sreće da raselite ljude, da dobijete pustu zemlju", dodaje Cucić.

Za akciju koja je Srbima promenila život, proterivanja, ubijanja, razaranja, pljačke, nema krivih pred Međunarodnim sudom. Pred hrvatskim, pravosnažno je osuđena samo jedna osoba.