Zajednički park biosfere Srbije i Republike Srpske

Ni granica, ni Drina nisu prepreke medvedima, vernim stanovnicima planine. Ali dok su sa Tare prelazili na drugu obalu Drine, nisu slutili da rizikuju život – jer na bosanskoj strani, donedavno, nisu bili zaštićena vrsta.

"Mrki medved, divokoza, srna i druge životinjske vrste, koje su ranije bile ugrožene na ovom području, formiranjem ovog nacionalnog parka biće trajno zaštićene, kao i brojne biljne vrste, i riblje vrste koje su bile ugrožene u Perućanskom jezeru", kaže Dragić Glišić, v. d. direktora Nacionalnog parka "Drina".

"Jedno je područje, s jednim istim ciljem. Konačno ćemo moći da imamo jednu širu i kompleksniju priču i sa stanja monitoringa, do ne znam projekata, jer jednostavno, sada ćemo imati, da kažem, bukvalno direktnog partnera, koji se naslanja na nas, pristup većem broju fondova", kaže Ranko Milanović iz Nacionalnog parka Tara.

Budući park biosfere, sa četiri celine, obuhvatiće oko 85.000 hektara.

Ta regija nije samo riznica flore i faune, već i bogatog kulturno-istorijskog nasleđa: tu su ostaci srednjovekovnih utvrđenja, stećci – već upisani na Uneskovu listu, kao i arheološko nalazište u Skelanima – sa oko 2.000 godina starim, rimskim mozaicima.

Kulturna baština i prirodna dobra, uz zajednički nadzor i zaštitu, otvaraju nove mogućnosti održivog razvoja.

"Ljudi koji to vole i koji dolaze svakako će ulagati i osetiće se boljitak i za život lokalnog stanovništva", kaže Duško Kovačević iz Perućca.

"U Nacionalnom parku mora biti čisto, ako neće biti čisto, koga uhvate – biće po džepu, pa ubuduće će biti. Razmišljaće da li će baciti smeće ili neće", kaže Hasib Sejdinović iz sela Prahić.

Drina već godinama vapi za rešenjem kojim će se osloboditi smeća koje joj bratski udeljuju i Srbija i Crna Gora i Bosna i Hercegovina. I najbolje svedoči o tome da ekologija ne poznaje granice, a da priroda zahteva zajedničku brigu i poštovanje njenih blaga, što je u osnovi povezivanja nacionalnih parkova.